O Crvendaću, zapjevaj! jer je tajna vječnosti
u pjesmi.
Želio bih da sam, kao ti, slobodan od zatvora
i lanaca.
Želio bih da sam, kao ti, duša što leti
nad dolinama,
Pijući svjetlost kao što se vino pije
iz eterskih pehara.
Želio bih da sam kao ti, nevin, zadovoljan
i sretan,
Ne znajući za budućnost i zaboravljajući prošlost.
Želio bih da sam kao ti u ljepoti, draži
i otmjenosti,
Dok mi vjetar širi krila
da ih uresi rosa.
Želio bih da sam kao ti, misao što lebdi
nad zemljom,
Lijući moje pjesme između šume
i neba.
O Crvendaću, zapjevaj! i rasprši mi tjeskobu.
Slušam glas u tvojem glasu
koji mi šapće u nutarnjem uhu.