3 U vrtovima

Arangar je stigla u odgovor na Moridinov poziv, izrečen u njenim besnim snovima, samo da bi otkrila da on još nije došao. To teško da je iznenađujuće, pošto voli da pravi predstavu od svog dolaska. Jedanaest visokih naslonjača, izrezbarenih i pozlaćenih, bilo je poredano ukrug na sredini raznobojnog patosa, ali svi su bili prazni. Semirhag, kao i obično sva u crnom, osvrnula se da vidi ko je to ušao, a onda se vratila svom tajnovitom razgovoru s Demandredom i Mesanom u jednom uglu prostorije. Demandredovo lice orlujskog nosa beše gnevno, zbog čega je bio još upečatljiviji. Naravno, ne dovoljno da bi njoj bio privlačan. Previše je on opasan za to. Ali taj lepo skrojeni kaput od svile boje bronze, s vodopadima snežnobele čipke oko vrata i zapešća, savršeno mu je stajao. Mesana je takođe bila odevena u stilu ovog Doba, u izvezenu haljinu tamnije bronzane boje.

Iz nekog razloga bila je bleda i utučena, skoro kao da se razbolela. Pa, to je moguće. U ovom Dobu hara čitav niz opasnih bolesti, a deluje neverovatno da bi čak i ona verovala Semirhag da će je Izlečiti. Grendal, jedino drugo prisutno ljudsko biće, stajala je u suprotnom uglu držeći nežni kristalni pehar pun tamnog vina, ali umesto da pije – posmatrala je ovo troje. Samo budale ne obraćaju pažnju kada ih Grendal gleda, ali to troje samo je nastavljalo sa žustrim mrmljanjem.

Stolice se nikako nisu uklapale sa okruženjem. Prostorija kao da je imala vidizidove, mada je kameni luk dovratka raspršivao taj privid. Stolice su tu u Tel’aran’riodu mogle da budu bilo kakve, pa zašto onda nisu u skladu s prostorijom – i zašto ih ima jedanaest kada je to začelo dve više nego što je potrebno? Asmodean i Samael mora da su mrtvi kao Be’lal i Ravin. Zašto ne uobičajena vrata jedne vidisobe, vrata koja se šire? Prikaz na zidovima činio je da pod izgleda kao da je okružen Ansalinskim vrtovima, sa ogromnim skulpturama Kormalinde Masun, u obliku stilizovanih ljudi i životinja znatno viših od niskih zgrada, koje kao da su takođe nežne skulpture od vretenastog stakla. U Vrtovima su se služila samo najbolja vina, najlepša jela i skoro uvek je bilo moguće zadiviti prelepu ženu velikim dobicima za činđe točkovima, mada je teško bilo varati toliko da bi se stalno pobeđivalo. Teško, ali neophodno za siromašnog učenjaka. Sve je to završilo u ruševinima, do treće godine rata.

Zlatokosa i uvek nasmešena zomara u širokoj beloj bluzi i uzanim čakširama skladno se poklonila i ponudila Aran’gar kristalni pehar vina na srebrnom poslužavniku. Skladnih pokreta i prelepo androgini, naizgled ljudska bića uprkos tim mrtvim crnim očima, ta stvorenja su bila jedno od Aginorovih manje nadahnutih postignuća. Svejedno, čak i u njihovom Dobu, kada se Moridin zvao Išamael – više nimalo nije sumnjala ko je on zapravo – tim stvorenjima je verovao više nego bilo kakvom ljudskom sluzi, uprkos tome što su beskorisni za sve ostalo. Mora da je negde našao kutiju zastoja punu tih stvorova. Ima ih na desetine, mada ih retko izvodi. Ali još deset njih je stajalo i čekalo, skladni i prelepi čak i nepomični. Mora da on ovaj sastanak smatra važnijim nego obično.

Uzevši pehar, mahnu zomari da ode, premda se stvor već okrenuo. Mrzela je sposobnost tih stvorenja da znaju šta joj je u glavi. Bar to ne mogu nikome drugom saopštiti. Sećanje na sve sem na zapovesti iščili za nekoliko minuta. Čak je i Aginor imao toliko mozga da uvidi potrebu za tim. Da li će se pojaviti danas? Osan’gar je propustio sve sastanke još od neuspeha kod Šadar Logota. Pravo pitanje je zapravo je li on među mrtvima, ili je u potaji i možda postupa po uputstvima Velikog gospodara? Bilo kako bilo, njegovo odsustvo pruža izvrsne prilike, ali i te prilike dovode do mnogih opasnosti. U poslednje vreme, opasnosti su joj često na umu.

Ona opušteno priđe do Grendal. „Grendal, šta misliš – ko je prvi stigao? Senka me uzela, ko god da je to bio, odabrao je prizor koji budi utučenost.“ Lanfear je najviše volela sastanke koji se odvijaju dok lebde u beskrajnoj noći, ali ovo je na neki način bilo još gore – kao da je reč o sastanku na groblju.

Grendal se mršavo nasmeši. To jest, pokušala je da se nasmeši mršavo, ali nema tog truda koji bi njene usne načinio mršavim. Bujno je reč kojom se Grendal može u potpunosti opisati – bujna, zrela i prelepa, jedva skrivena sivom sumaglicom svoje haljine od strejta. Mada možda ne bi trebalo da nosi toliko prstenja, od kojih samo jedan nije ukrašen dragim kamenjem. A i krunica načičkana rubinima nikako se nije slagala s njenom kosom zlatnom kao sunce. Smaragdna ogrlica koju joj je Delana obezbedila daleko se bolje slagala s Arangarinom haljinom od zelenog svilenog satena. Naravno, dok su smaragdi stvarni, svilena haljina je nastala u Svetu snova. Na javi bi jednostavno privukla previše pažnje haljinom toliko dubokog izreza, ako bi uopšte mogla da je nosi a da ne spadne. A tu je i razrez koji joj otkriva levu nogu sve do kuka. Ima bolje noge nego Grendal. Čak se razmišljala o dva razreza. Njene sposobnosti nisu tako velike kao kod nekih – ne može da nađe Egvenine snove ako devojka nije odmah pored nje – ali može da nosi odeću kakvu želi. Uživa u tome da se dive njenom telu i što se više razmeće njime, to je ostali više smatraju nebitnom.

„Ja sam stigla prva“, odgovori joj Grendal, mršteći se pomalo u vino. „Imam drage uspomene na Vrtove.“

Arangar nekako uspe da se zasmeje. „I ja, i ja.“ Žena je budala, baš kao ostali. I živi u prošlosti među ruševinama onog što je izgubljeno. „Više nikada nećemo videti Vrtove, ali videćemo nešto nalik njima.“ Među svima njima, ona je jedina sposobna za vladavinu u ovom Dobu. Ona je jedina koja razume primitivne kulture. To je pre rata bila njena specijalnost. Ipak, Grendal zna korisne veštine i ima širu mrežu poznanstava među Prijateljima Mraka nego ona, mada bi druga žena začelo prekorno gledala na to kako Arangar namerava da je koristi, ako za to sazna. „Da li ti je sinulo da svi ostali imaju savezništva, dok nas dve stojimo same? I Osan’gar, ako je živ, ali nema potrebe uvlačiti njega u to.“

Grendalina haljina poprimi tamniju boju, tako da više nije bila prozirna, što je bilo razočaravajuće. Od pravog je strejta. Arangar je takođe našla dve stazisne kutije, ali mahom pune najgroznijih gluposti. „Da li je tebi sinulo da ova soba mora da ima uši? Zomare su bile ovde kada sam stigla.“

„Grendal.“ Ona joj izgovori ime kao da prede. „Ako Moridin sluša, pretpostaviće da pokušavam da te uvučem u krevet. On zna da ja nikada ni sa kim ne sklapam savezništva.“ Zapravo, sklopila ih je nekoliko, ali njeni saveznici nekako uvek skončaju u kobnim nesrećama kada prestanu da budu korisni i sve svoje znanje o savezništvima ponesu sa sobom u grob. Oni koji imaju grobove.

Strejt pocrne kao ponoć u Larčinu, i Grendalini mlečnobeli obrazi porumenele. Oči kao da joj se pretvoriše u plavi led, ali reči joj behu u suprotnosti sa izrazom lica, a njena haljina postade skoro potpuno providna dok je lagano odgovarala, zvučeći zamišljeno. „Zanimljiva zamisao. Nikada je ranije nisam razmatrala. Možda sada hoću. Možda. Ali... moraćeš... da me ubediš.“ Dobro. Žena je i dalje hitre pameti. To bi trebalo da joj posluži kao podsetnik da mora da pazi šta radi. Namerava da iskoristi Grendal i da je se reši, a ne da upadne u neku od njenih zamki.

„Veoma sam dobra u ubeđivanju prelepih žena.“ Pruži ruku da pomiluje Grendal po obrazu. Nije prerano da počne da ubeđuje ostale. Sem toga, možda tu ispadne još nešto sem savezništva. Grendal joj se oduvek dopadala. Više se i ne seća da je bila muškarac. U svojim sećanjima nosi sadašnje telo, što ume da bude čudno, ali uticaj tog tela nije promenio baš sve. Njeni prohtevi nisu se promenili, već samo proširili. Veoma bi volela da ima tu haljinu od strejta. I sve ostalo što Grendal ima, naravno, ali ponekad sanja o tome kako nosi tu haljinu. Jedini razlog zašto sada ne nosi neku nalik njoj jeste to što ne želi da druga žena pomisli da je oponaša.

Strejt ostade bezmalo proziran, ali Grendal se izmače od njenog milovanja i pogleda pored Aran’gar, koja se okrenu i vide Mesanu kako se približava, između Demandreda i Semirhag. On je i dalje izgledao besno, a Semirhag kao da joj je nešto smešno. Mešana je i dalje bila bleda, ali ne više utučena. Ne, nimalo utučena. Podsećala je na siktavog korira, koji pljuje otrov.

„Aran’gar, zašto si je pustila? Trebalo je da je držiš u šaci! Da se nisi možda toliko zanela poigravajući se s njom u snovima da si zaboravila da otkriješ šta namerava? Pobuna će se raspasti ako nema nje da izigrava marionetu na njihovom čelu. Svi moji brižljivo povlačeni potezi biće upropašteni zbog toga što ti nisi mogla da zadržiš jednu neuku devojku!“

Arangar se čvrsto suzdržavala da ne pukne. Može da se suzdrži, kada je voljna da se potrudi. Umesto da odbrusi, nasmeši se. Da li se Mesana zaista nalazi u Beloj kuli? Baš bi bilo divno kada bi našla način da rascepi to trojstvo. „Sinoć sam prisluškivala zasedanje pobunjeničke Dvorane. U Svetu snova, tako da su mogle da se sastanu u Beloj kuli, sa Egvenom na čelu. Ona nije marioneta, kako ti misliš. Pokušavala sam da ti to i ranije kažem, ali ti nisi hteo da slušaš.“ Rekla je to pregrubo. Uz napor, a bio je potreban silan napor, ublažila je glas. „Egvena im je ispričala sve o stanju stvari u Kuli, o ađasima koji su se poduhvatili za guše. Ubedila ih je da je Kula pred raspadom i da će možda moći to da spreči ako ostane tu gde jeste. Da sam na tvom mestu, brinula bih se da li Kula može da se održi dovoljno dugo da se ovaj sukob produži.“

„Rešene su da istraju?“, promrmlja Mesana, napola sebi u bradu, pa klimnu. „Dobro. Dobro. To znači da se sve odvija prema predviđenom redosledu. Nosila sam se mišlju da ću morati da izvedem nekakvo spasavanje’, ali možda mogu da sačekam dok je Elaida ne slomi. Tada bi njen povratak trebalo da izazove još veću pometnju. Arangar, moraš da izazoveš još razdora. Hoću da te takozvane Aes Sedai svim srcem zamrze jedne druge pre nego što završim s njima.“

Pojavi se jedna zomara, skladno se klanjajući i pružajući poslužavnik s tri pehara. Mesana i njeno društvo uzeše vino i ne gledajući stvorenje, a ono se opet pokloni pre nego što se skladnim koracima udalji od njih.

„Oduvek je bila dobra u sejanju razdora“, primeti Semirhag. Demandred se zasmeja.

Arangar proguta bes. Otpivši gutljaj vina – zaista je dobro, zanosnog mirisa, premda ni blizu berbama koje su se služile u Vrtovima – spusti slobodnu ruku na Grendalino rame i poče da se igra jednom kovrdžom boje sunca. Druga žena se nije ni trznula, a strejt je ostao proziran kao blaga sumaglica. Ili uživa u tome, ili ima veću vlast nad sobom nego što je izgledalo. Semirhag se još više nasmeši. Ni ona ne bira gde će naći zadovoljstvo, mada Semirhagina zadovoljstva nikada nisu privlačila Arangar.

„Ako ćete već da se mazuljate“, procedi Demandred, „radite to nasamo.“

„Da nisi ljubomoran?" promrmlja Arangar i malčice se zasmeja kada se on namršti. „Mesana, gde drže devojku? Nije kazala.“

Mesanine krupne plave oči suziše se. One su joj najlepša crta, ali kada se namršti – budu neugledne. „Zašto želiš da znaš? Da bi ti mogla da je spaseš’? Neću ti reći.“

Grendal zasikta i Arangar shvati da je stisnula šaku u pesnicu i zgrabila tu zlatnu kosu, povlačeći joj glavu unazad. Lice joj ostade spokojno, ali haljina joj poprimi izgled crvene magle i munjevito postade tamnija i neprozirnija. Arangar olabavi stisak, držeći je teklagano. Jedan od prvih koraka jeste da se lovina navikne na tvoj dodir. Ali ovoga puta nimalo se nije potrudila da joj se u glasu ne čuje bes. Ogolila je zube kao da reži. „Mesana, hoću tu devojku. Bez nje moram da radim sa znatno slabijim alatkama.“

Mesana spokojno otpi vino pre nego što odgovori. Spokojno! „Po tvojoj priči, uopšte ti nije potrebna. To je od samog početka moj plan, Arangar. Menjaću ga u skladu s potrebama, ali moj je. I ja ću odlučiti kada i gde će devojka biti oslobođena.“

„Ne, Mesana, ja ću odlučiti kada i gde, i da li će uopšte biti oslobođena“, obznani Moridin ulazeći kroz kameni luk. Dakle, ipak ima doušnike. Ovoga puta bio je sav u crnom, nekako mračnijem od onoga što Semirhag nosi. Kao i obično, Mogedijen i Sindejn su ga pratile, obe u istovetnoj crveno-crnoj odeći, koja nije pristajala ni jednoj ni drugoj. Kakav to on uticaj ima na njih? Bar Mogedijen nikada nikoga nije svojevoljno sledila, a što se tiče one prelepe prsate bledokose lutkice, Sindejn... Aran’gar joj je jednom prišla, čisto kako bi videla šta može od nje da sazna, a devojka joj je hladnim glasom zapretila da će joj iščupati srce ako je opet dodirne. To teško da su reči nekoga ko se lako potčinjava.

„Izgleda da se Samael opet pojavio“, obznani Moridin, prilazeći da sedne. On beše krupan čovek, tako da je kitnjasta stolica visokog naslona izgledala kao presto. Mogedijen i Sindejn sedoše mu sleva i zdesna, ali – zanimljivo – tek nakon njega. Zomare u snežnobeloj odeći istog trena im priđoše s vinom, ali Moridin prvi dobi pehar. Šta god da se dešava, zomare to osećaju.

„To teško da je moguće“, reče Grendal u trenutku kada svi krenuše da sednu. Haljina joj je sada bila tamnosiva i sakrivala je sve. „Mora da je mrtav.“ Ali niko se nije kretao brzo. Moridin je Nae’blis, ali svejedno niko sem Mogedijen i Sindejn nije bio voljan da pokaže ni tračak pokornosti. Aran’gar svakako nije bila spremna na to.

Ona sede tačno naspram Moridina, odakle može da ga drži na oku a da to ne bude uočljivo. Kao i Mogedijen i Sindejn. Mogedijen je toliko nepomična da bi se u potpunosti stopila sa stolicom samo da nije njene jarke haljine. Sindejn je bila kao kraljica, lica isklesanog od leda. Pokušaj svrgavanja Nae’blisa može biti opasan, ali ključ za to možda se krije u one dve. Samo kada bi joj pošlo za rukom da odgonetne kako da ga okrene. Grendal sede pored nje i stolice se odjednom približiše. Aran’gar je mogla da dodirne drugu ženu po zapešću, ali uzdržala se od svega sem od laganog smeška. U tom trenutku najbolje je da bude usredsređena.

„Nikada ne bi mogao da podnese da se ovoliko dugo krije“, ubaci se Demandred, izvalivši se u stolicu između Semirhag i Mesane, nogu prekršenih kao da je savršeno opušten. Ali ona čisto sumnja u to. Ubeđena je da se ni on nije pomirio s time što je Moridin Nae’blis. „Samael je imao potrebu da svi pogledi budu uprti u njega.“

„Svejedno, Samael – ili neko prerušen u njega – izdao je naređenje Mirdraalima, a oni su ga poslušali – te je stoga sigurno reč o nekome od Izabranih.“ Moridin pređe pogledom preko stolica, kao da može da oseti ko je to bio. Crne saa neprekidno su mu promicale preko plavih očiju. Ona sada nimalo ne žali zbog toga što je Prava moć ograničena za njegovu upotrebu. Cena je previsoka. Išamael je svakako bio u najmanju ruku napola lud, a to je i dalje, kao Moridin. Koliko će proći pre nego što bude mogla da ga ukloni?

„Hoćeš li nam reći kakva su to naređenja bila?“ Semirhagin glas bio je hladan i smireno je pijuckala vino, gledajući Moridina preko ruba pehara. Sedela je veoma uspravno, mada uvek tako sedi. I ona je delovala potpuno opušteno, mada je to bilo malo verovatno.

Moridin stisnu zube. „Ne znam“, naposletku nevoljno odgovori. Nikada nije voleo da to prizna. „Ali ta naređenja su na stotine Mirdraala i na hiljade Troloka poslala u Puteve.“

„To zvuči kao Samael“, zamišljeno primeti Demandred, okrećući pehar, zagledan u vino koje se u njemu vrtelo. „Možda sam pogrešio.“ To je za njega neverovatno priznanje – ili pak pokušaj da sakrije kako je upravo on bio prerušen u Samaela. Veoma bi volela da zna ko je to počeo da igra njenu igru. I je li Samael zaista živ.

Moridin namrgođeno zagunđa. „Prenesite naređenja svojim Prijateljima Mraka. Sve izveštaje o Trolocima ili Mirdraalima van Pustoši prenećete mi čim ih dobijete. Vreme povratka uskoro će nastupiti. Više nikome nije dozvoljeno da se upušta u svoje pustolovine.“ Sve ih je ponaosob pogledao, izuzev Mogedijen i Sindejn. Arangar ga pogleda pravo u oči, sa smeškom još nehajnijim nego Grendal. Mesana se lecnu kada ju je pogledao.

„Kao što si ti na svoju žalost naučila“, kaza on Mesani i – ma koliko to delovalo nemoguće – ona još više preblede. Duboko otpi iz pehara, a zubi joj zvecnuše po kristalu. Semirhag i Demandred izbegavali su da je pogledaju.

Arangar se zgleda s Grendal. Nešto je učinjeno kako bi se Mesana kaznila zbog toga što se nije pojavila kod Šadar Logota – ali šta? Nekada bi prestup tih razmera značio smrt, ali sada ih je premalo za to. Sindejn i Mogedijen delovale su radoznalo koliko i ona, što znači da ni one ne znaju.

„Moridine, vidimo znamenja jednako jasno kao ti“, razdraženo odvrati Demandred. „Vreme jeste blizu. Moramo da nađemo ostatak pečata na zatvoru Velikog gospodara. Moji sledbenici ih svuda traže, ali ništa nisu našli.“

„A, da. Pečati. Zaista, moraju biti pronađeni.“ Moridinov lenji osmeh bio je skoro nehajan. „Ostala su samo tri i sva tri su kod Al’Tora, mada sumnjam da ih nosi sa sobom. Sada su previše lomljivi. Sigurno ih je sakrio. Uputite svoje ljude na mesta gde je boravio. Lično ih pretražite.“

„Najlakše je otkriti Lijusa Terina.“ U snažnoj suprotnosti s njenim izgledom ledene device, Sindejnin glas bio je baršunast i promukao, kao stvoren za ležanje na mekim jastucima s veoma malo odeće na sebi. Sada su te njene krupne plave oči bile prilično grozničave i vatrene. Usijane. „Mogu ga naterati da otkrije gde su pečati.“

„Ne!“, prasnu Moridin i ošinu je neumoljivim pogledom. „Ti bi ga slučajno’ ubila. Ja ću odabrati kada će i kako Al’Tor umreti. Niko drugi.“

Slobodnom rukom dodirnu se po kaputu preko nedara, a Sindejn se lecnu, što beše veoma čudno. Mogedijen zadrhta. „Niko drugi“, ponovi on neumoljivim glasom.

„Niko drugi“, saglasi se Sindejn. Kada on spusti ruku, ona tiho uzdahnu i otpi gutljaj vina. Čelo joj se orosilo znojem.

Za Arangar je to što se desilo bilo prosvetljujuće. Izgleda da će dobiti Mogedijen i tu devojku na povocu kada bude uklonila Moridina. To je veoma dobro.

Moridin se ispravi u stolici i ošinu pogledom sve ostale. „To važi i za sve vas. Al’Tor je moj. Nećete mu naškoditi ni na koji način!“ Sindejn povi glavu nad pehar, ispijajući sitne gutljaje vina, ali mržnja u njenom pogledu bila je očevidna. Grendal je kazala da ona nije Lanfear, jer je slabija u Jednoj moći, ali baš je opsednuta Al’Torom i nazvala ga je istim imenom kojim se Lanfear uvek služila.

„Ako hoćete da ubijete nekoga“, nastavi on, „ubijte ovu dvojicu!“ Odjednom se u sredini kruga nađoše prikaze dva mladića u gruboj seoskoj odeći, koje su se okretale tako da svi mogu da im dobro vide lica. Jedan je bio visok i širok, ni manje ni više nego žutih očiju, dok je drugi bio bezmalo vitak i bezobrazno se cerio. Budući stvorenja Tel’aran’rioda, kretali su se ukočeno i izrazi na licima nisu im se menjali. „Perin Ajbara i Met Kauton su ta’vereni i lako ih je pronaći. Otkrijte ih i ubijte ih.“

Grendal se zasmeja, ali usiljeno. „Naći ta’verene nikada nije bilo tako jednostavno kako si ti to predstavljao, a sada je teže nego ikada. Čitava Šara je uskomešana, sva u promenama i naletima.“

„Perin Ajbara i Met Kauton“, promrmlja Semirhag, gledajući dve prilike. „Znači, tako izgledaju. Ko zna, Moridine. Da si ovo ranije podelio s nama, možda bi već bili mrtvi.“

Moridin silovito tresnu o rukonaslon na svojoj stolici. „Nađite ih! Dobro se postarajte da vaši sledbenici znaju njihov lik. Nađite Ajbaru i Kautona i ubijte ih! Vreme se bliži, a oni moraju biti mrtvi!“

Arangar otpi gutljaj vina. Nimalo joj neće smetati da ubije tu dvojicu ako naleti na njih, ali Moridin će se užasno razočarati zbog Randa al’Tora.

Загрузка...