12 Pogodba

Kupku nije bilo teško naći, mada je Elejna morala da čeka u hodniku mršteći se na izrezbarene lavove na vratima dok su Rejzorija i dve Gardistkinje pretraživale njene odaje a podne svetiljke treperile od promaje. Kada su se uverile da nigde nema ubica koji čekaju u zasedi i da su stražari raspoređeni u hodniku i spoljašnjim prostorijama, Elejna je ušla i zatekla sedokosu Esandu kako je čeka u spavaćoj odaji s Naris i Sefani, dve mlade služavke koje je obučavala. Esanda je bila vitka žena, kojoj je iznad srca bio izvezen Elejnin zlatni ljiljan. Bila je veoma dostojanstvena, što je samo bilo još više naglašeno njenim odmerenim pokretima, mada se tako kretala delimično zbog godina i bolova u zglobovima, a pretvarala se da te tegobe ne postoje. Naris i Sefani bile su sestre, mladolike, stamene i stidljive, ponosne na svoju livreju i srećne što su odabrane za to, a ne da čiste hodnike, ali osećale su strahopoštovanje prema Esandi skoro koliko prema Elejni. Ima i iskusnijih služavki, koje već godinama rade u palati, ali - nažalost - bezbednije je da u njenoj blizini budu devojke koje su došle trbuhom za kruhom.

Dve bakarne kade stajale su na debelom sloju peškira prostrtih preko ružičastih pločica, na mestu odakle je jedan tepih smotan, što je bio dokaz da je glas o Elejninom dolasku leteo pred njom. Sluge su bile toliko vešte u otkrivanju šta se dešava da čak i Kuline oči i uši mogu samo da im zavide.

Od razbuktale vatre u kaminu i čvrsto zatvorenih prozora soba je naspram hodnika delovala topio, a Esanda je sačekala samo da Elejna uđe u sobu pa da pošalje Sefani da trkom pozove čoveka s vrelom vodom. Tu vodu će doneti u vedrima s dvostrukim zidovima i poklopcima, kako se ne bi ohladila na putu od kuhinja, mada je moguće da će je malčice zadržati kako bi Gardistkinje proverile da u njoj nisu skriveni noževi.

Avijenda je drugu kadu odmerila skoro jednako sumnjičavo kao Esanda Birgitu - prva se i dalje nelagodno osećala jer se potapala u vodu, a druga i dalje nije prihvatala da za vreme kupanja mora da bude prisutan neko ko nije neophodan - ali sedokosa žena nije traćila vreme već je brzo oterala Elejnu i Avijendu u prostoriju za presvlačenje, gde je u širokom mermernom kaminu takođe buktala vatra, pa se vazduh smlačio. Elejna je osetila ogromno olakšanje kada je Esanda počela da joj pomaže da svuče odeću za jahanje, znajući da je čeka nešto više od brzog pranja i pretvaranja da joj je sve lepo i krasno pre no što krene ka narednom odredištu. Svetlost joj pomogla, čekaju je druga pretvaranja i druge brige, ali vratila se kući - a to mnogo znači. Skoro da je zaboravila na onaj svetionik na zapadu. Skoro. Pa, zapravo nimalo - ali uspevalo joj je da prestane da se kida oko toga.

Dok su se one svukle - Avijenda pljeskajući Naris po ruci i sama skidajući svoj nakit, iz sve snage se pretvarajući da Naris ne postoji i da se njena odeća nekako sama skida s nje - i dok su služavke na njih navukle izvezene svilene odore i umotale im kosu u bele ubruse - Avijenda je triput pokušala da sama umota kosu u peškir i dopustila je da joj Naris to učini tek nakon što joj se sve i po treći put razmotalo, stalno mrmljajući da je toliko smekšala da uskoro neće moći ni da se sama obuva sve dok se Elejna nije zasmejala, a ona joj se pridružila grohotom se smejući i zabacujući glavu tako da je Naris morala da joj opet uveže kosu - dok se sve to završilo i njih dve se vratile u odaje za spavanje, kade su bile napunjene, a u vazduhu se osećao miris ružine vodice u vodi za kupanje. Naravno, ljudi koji su doneli vodu već su otišli, a Sefani je podvrnutih rukava čekala za slučaj da neka od njih dve hoće da joj se istrljaju leđa. Birgita je sedela na škrinji s tirkiznim intarzijama u podnožju kreveta, nalakćena na kolena.

Elejna je pustila Esandi da joj skine bledozelenu odoru izvezenu laticama i smesta se uronila u kadu, potopivši se sve do vrata u vodu koja samo što nije bila prevruća. Kolena su joj tako štrčala iz vode, ali veći deo tela bio joj je potopljen u toplinu, pa je uzdahnula osećajući kako iznurenost sipi iz nje i kako je obuzima mlitavost. Lako je moguće da je vrela voda najveća blagodet civilizacije.

Zureći u drugu kadu, Avijenda se trže kada Naris pokuša da joj skine odoru - boje lavande i s cvetnim vezom po širokim rukavima. Mršteći se, naposletku to dopusti i kolebljivo uđe u kadu, ali onda zgrabi okrugli sapun iz Sefaninine ruke i poče da se žustro riba. Žustro, ali strogo pazeći da joj preko ruba kade ne izleti vode ni za kafenu kašičicu. Aijeli koriste vodu za pranje, kao i u šatorima za znojenje, naročito za ispiranje šampona koji prave od debelog lista jedne biljke što raste u Pustari, ali prljavu vodu čuvaju i koriste za zalivanje useva. Elejna joj je pokazala dve ogromne cisterne ispod Kaemlina - napajaju ih dve podzemne reke i toliko su velike da se njihov krajnji zid ne može sagledati od šume debelih stubova i senki između njih - ali Avijendi je suva Pustara u kostima.

Ne obraćajući pažnju na Esandine značajne poglede - ona retko kada govori i dve reči više nego što je neophodno i misli da za vreme kupanja valja ćutati - dok su se njih dve kupale Birgita je pričala, mada je pazila šta priča ispred Naris i Sefani. Malo je verovatno da su njih dve u službi neke druge Kuće, ali služavke ogovaraju skoro kao muškarci - to kao da je nekakva tradicija. Mada, svejedno, neke glasine valja podsticati. Birgita je uglavnom pričala dve ogromne trgovačke povorke koje su stigle iz Tira, kolima bremenitim žitom i usoljenom govedinom, i o drugoj iz Ilijana sa uljem, solju i dimljenom ribom. Uvek vredi podsećati ljude da hrana neometano stiže u grad. Malo trgovaca ima smelosti da zimi putuje andorskim drumovima, i nijedan tada ne nosi tako jeftinu robu kao što je hrana, a kapije znače da Arimila može da presreće koliko god trgovaca hoće, ali njena vojska će izgladneti davno pre nego što Kaemlin oseti prve znakove gladi. Vetrotragačice, koje su otvarale većinu tih kapija, podnele su izveštaj da visokog lorda Darlina - koji je sebe proglasio domostrojiteljom Tira u ime Ponovorođenog Zmaja, da čovek ne poveruje - u Kamenu Tira opsedaju velmože koje žele da Ponovorođeni Zmaj potpuno napusti Tir, ali malo je verovatno da bi čak i oni pokušali da zaustave bogatu trgovinu žitom, naročito pošto veruju da su Srodnice koje prate vetrotragačice zapravo Aes Sedai. Nije bilo pokušaja da se zaista obmanu, ali napravljeno je prstenje Velike zmije za Srodnice koje su prošle iskušenje za Prihvaćene pre nego što su izbačene iz Kule, a ako je neko na osnovu tog prstenja izvukao pogrešne zaključke - niko ih nije slagao.

Ako još bude čekala, voda će se potpuno ohladiti, zaključila je Elejna, pa je stoga uzela od Sefani sapun s ružinim mirisom i pustila Naris da četkom duge drške počne da joj pere leđa. Da je bilo vesti o Gavinu ili Galadu, Birgita bi to odmah pomenula. Čekala je vesti o njima jednako žarko kao Elejna, pa ih ne bi mogla čuvati za kasnije. Gavinov povratak je glasina za koju obe od sveg srca žele da se što pre proširi gradskim ulicama. Birgita je dobro obavljala dužnosti kapetan- generala i Elejna je namerila da je ostavi na tom položaju, samo ako bude mogla da je ubedi u to, ali obe bi se malčice opustile da je Gavin tu. Većina vojnika u gradu zapravo su najamnici, i ima ih dovoljno samo da brane kapije i da se šetaju kraj miljama dugog zida oko Novog grada, ali i dalje ih ima više od trideset odreda, svaki sa svojim zapovednikom punim sebe, obuzetim pitanjima prvenstva i spremnim da se oko umišljenih uvreda za tren oka podžapaju s nekim drugim zapovednikom. Gavin se čitavog života obučavao da zapoveda vojskama. On bi mogao da izađe nakraj s njima, tako da se ona može slobodno posvetiti stupanju na presto.

Sem toga, želela je da se Gavin makne što dalje od Bele kule. Molila se da se makar jedan od njenih glasnika probio i da je on već dobrano nizvodno. Egvena sa svojom vojskom već više od nedelju dana opseda Tar Valon i bila bi najokrutnija igra sudbine da se Gavin nađe rastrzan između svojih zaveta da brani Kulu i ljubavi prema Egveni. Da stvari budu još gore, taj je zavet jednom već prekršio, ili ga je u najmanju ruku debelo povio, za ljubav svoje sestre a možda i zbog svoje ljubavi prema Egveni. Da je Elaida ikada posumnjala da je Gavin pomogao Sijuan da pobegne, zasluge koje je stekao pomažući joj da zameni Sijuan na mestu Amirlin smesta bi isparile kao jutarnja rosa, a ako i dalje bude Elaidi nadohvat ruke kada ona za to sazna, naći će se u ćeliji i imaće sreće ako izbegne glavosečin panj. Elejna ga nije mrzela zbog odluke da pomogne Elaidi; nije bio dovoljno upućen da bi doneo bilo kakvu drugu odluku, i priličan broj sestara bio je zbunjen u vezi s time što se dešavalo. Izgleda da ih je popriličan broj i dalje zbunjen. Kako da od Gavina traži da uvidi ono što i Aes Sedai ne uviđaju?

Što se Galada tiče... Nikada ga nije volela, iako su odrasli zajedno, tako da je on sada zacelo mrzi - a mora da Gavina mrzi još više od nje. Mora da je Galad mislio da će jednoga dana postati prvi princ mača, sve dok se Gavin nije rodio. Njena najranija sećanja na njega bila su sećanja o dečaku, mladiću, koji se već ponašao više kao otac ili ujak nego kao brat dok je Gavina učio kako da se služi mačem. Pamtila je kako se plašila da će mačem za vežbanje slomiti Gavinu glavu, ali on mu nijednom nije naneo više modrica nego što bi ma koji dečak očekivao da će ih zaraditi učeći mačevanje. Galad je dobro znao šta je ispravno - i bio je voljan da učini ono što je ispravno bez obzira koliko to ikoga koštalo, uključujući i njega. Svetlosti, otpočeo je rat samo da bi njoj i Ninaevi pomogao da pobegnu iz Samare, a verovatno je od samog početka znao šta će se desiti! Galadu se Ninaeva dopadala, bar neko vreme - teško je zamisliti da se i dalje tako oseća, pošto je sada Beli plašt, samo Svetlost zna gde je i šta radi - ali istina je da je otpočeo rat samo da bi spasao svoju sestru. Nije mogla s blagonaklonošću gledati na to što je postao Dete Svetla i nije mogla da ga voli, ali nadala se da je živ i zdrav. Nadala se da će se i on vratiti kući u Kaemlin. Vesti o njemu bile bi dobrodošle skoro koliko i vesti o Gavinu. To je za nju bilo iznenađenje - ali svejedno je bilo istina.

„Dok si bila na putu, došle su još dve sestre. Odsele su u Srebrnom labudu.“ Birgita je to rekla kao da su u gostionici samo zato što su svi ležajevi u palati zauzeti. „Zelena s dva Zaštitnika i Siva s jednim. Došle su odvojeno. Jedna Žuta i jedna Smeđa otišle su istog dana, tako da ih je i dalje ukupno deset. Žuta je otišla ka jugu, prema Far Madingu. Smeđa se zaputila na istok.“

Sefani, strpljivo čekajući pored Avijendine kade, jer nije imala šta da radi, zgleda se sa svojom sestrom preko Elejnine glave i isceri se. Baš kao i mnogi drugi u gradu, njih dve su dobro znale da prisustvo Aes Sedai u Srebrnom labudu označava da Bela kula podržava Elejnu i Kuću Trakand. Gledajući dve devojke kao jastreb, Esanda klimnu; i ona je to znala. I čistači ulica i skupljači stare odeće dobro su znali da je Kula podeljena, ali svejedno - to ime i dalje ima težinu i zrači nepresušnom snagom. Svi znaju da je Bela kula podržavala svaku kraljicu Andora koja je imala pravo na presto. Zapravo, većina sestara radovala se krunisanoj glavi koja je takođe Aes Sedai, prvoj u hiljadu godina i prvoj još od Slamanja sveta koja ne krije da je Aes Sedai, ali Elejna se ne bi nimalo iznenadila kada bi otkrila da je neka sestra i u Arimilinom logoru, samo što pazi da je ne primete. Bela kula nikada ne stavlja sve pare na jednog konja ako trka nije nameštena.

„Dosta četkanja“, reče i razdraženo se izmaknu pred čekinjama. Dobro naučena, devojka spusti četku na stoličicu i pruži joj veliki ilijanski sunđer, kojim Elejna poče da spira sapunicu. Volela bi da i ona zna šta te sestre znače. Za nju su one kao zrnce peska u papuči, toliko sićušno da čovek ne može ni da zamisli da se iz toga izrodila tolika nelagoda, ali što je duže tu, ta je nelagoda veća. Sestre u Srebrnom labudu postale su kao pozamašan kamen samo zato što su tamo.

Još pre nego što je ona stigla u Kaemlin, broj Aes Sedai u gostionici često se menjao - svake nedelje je nekoliko sestara odlazilo, a nekoliko je dolazilo da ih zameni. Opsada ništa nije promenila; vojnici oko Kaemlina neće pokušati da zaustavljaju Aes Sedai da idu kuda god hoće ništa više nego što će to činiti pobunjene velmože u Tiru. Neko vreme je u gradu bilo i Crvenih, koje su se raspitivale o muškarcima koji idu za Crnu kulu, ali što su više o tome saznavale, to su više pokazivale svoje nezadovoljstvo, tako da su poslednje dve odjahale iz grada dan nakon što se Arimila pojavila pred zidinama. Sve Aes Sedai koje su ušle u grad pažljivo su držane na oku, a nijedna Crvena nije ni prišla Srebrnom labudu, tako da je bilo malo verovatno da je sestre koje tamo borave Elaida poslala da je otmu. Iz nekog razloga, zamišljala je skupinice Aes Sedai raštrkane od Pustoši do Olujnog mora i neprestane struje sestara kako teku između njih, prikupljaju i razmenjuju podatke. Čudna pomisao. Sestre koriste „oči i uši“ da posmatraju svet i retko kada s drugima dele ono što saznaju, sem kada je reč o nečemu što ugrožava samu Kulu. Verovatnije je da one u Labudu pripadaju sestrama koje su rešile da budu po strani dok traju nevolje u Kuli i, pre nego što se izjasne, vide hoće li kao Amirlin Tron završiti Egvena ili Elaida. To je pogrešno - jedna Aes Sedai trebalo bi da se bori za ono što veruje da je ispravno, ne mareći je li odabrala pobedničku stranu ili ne - ah se ona ipak uz te sestre osećala nelagodno iz jednog drugog razloga.

Skoro je jedan od posmatrača u Labudu načuo uznemirujuće ime, promrmljano i smesta ućutkano, kao u strahu od radoznalih ušiju. Kecuejn. To nije uobičajeno ime. A Kecuejn Melajdrin se u poslednje vreme veoma približila Randu dok je bio u Kairhijenu. Vandena nije imala lepo mišljenje toj ženi i nazvala ju je tvrdoglavom i punom predrasuda, ali Kejrejn se umalo onesvestila od strahopoštovanja kada je čula njeno ime. Priče koje prate Kecuejn bezmalo su legende. Ličilo bi na nju da pokuša da potpuno sama izađe na kraj s Ponovorođenim Zmajem. Mada se Elejna nije brinula zbog Randa i ma koje Aes Sedai, sem zbog mogućnosti da je on razbesni toliko da ova izgubi vlast nad sobom - taj čovek ponekad ume da bude toliko bandoglav da uopšte ne vidi šta je dobro po njega - ali zašto bi je jedna sestra u Kaemlinu spomenula po imenu? I zašto bi je neka druga ućutkala?

Stresla se, iako je bila u vreloj vodi, pomišljajući na sve mreže koje je Bela kula za tih nekoliko desetina stoleća izatkala, tako tanane da niko sem sestara koje su isprele te niti ne može da ih vidi, tako zamršene da niko sem tih sestara ne može da ih rasplete. Kula plete mreže, ađasi pletu mreže, čak i sestre pojedinačno pletu mreže. Ponekad se te spletke stapaju jedna s drugom kao da ih vodi jedna ruka. Ponekad jedna drugu raspliću. Tako se svet oblikuje već tri hiljade godina. A sada je Kula podeljena na grube trećine - trećina za Egvenu, trećina za Elaidu i trećina koja stoji po strani. Ako su sestre iz te poslednje trećine u međusobnom dodiru, ako razmenjuju podatke, kuju planove, to govori da...

Ona odjednom začu graju prigušenu zatvorenim vratima i ispravi se u kadi. Naris i Sefani zaskičaše i skočiše da se uhvate jedna za drugu, razrogačeno se zapiljivši u vrata.

„Šta krvavog plamenog...?“ Psujući, Birgita skoči sa škrinje i izlete iz prostorije, zalupivši vrata za sobom. Glasovi se začuše još jače.

Nije zvučalo kao da se Gardistkinje bore, već samo kao da se raspravljaju koliko ih grla nose, a kroz vezu su se mahom osećali bes i osujećenost, skupa s Birgitinom prokletom glavoboljom; no Elejna je svejedno izašla iz kade i pružila ruke da joj Esanda navuče odoru. Spokoj sedokose žene, a možda i Elejnin, smirio je dve služavke dovoljno da su pocrvenele kada ih je Esanda pogledala, ali je iz svoje kade skočila Avijenda, pljuskajući vodu na sve strane, i sva kapljući odjurila u prostoriju za presvlačenje. Elejna je očekivala da će se vratiti s nožem za pojasom, ali ona se umesto toga vratila okružena blistavim saidarom i s jantarnom kornjačom u jednoj ruci. Drugom je pružila Elejni angreal iz njene torbice, figuricu od belokosti požutelu od starosti, u obliku žene odevene samo u svoju kosu. Sem ubrusa na glavi, Avijenda je bila odevena samo u kapljice vode, a besno je odmahnula Sefani da se skloni kada je ova pokušala da je ogrne odorom. Nož ili ne, Avijenda je i dalje bila sklona da se ponaša kao da će se boriti sa sečivom i da će morati iznenadno da se pokreće.

„Vrati ovo u odaju za presvlačenje“, kaza Elejna i pruži Esandi angreal od belokosti. „Avijenda, zaista mislim da ne moramo da...“

Vrata se odškrinuše i Birgita promoli glavu, mršteći se. Naris i Sefani poskočiše, ne tako spokojne kao što su izgledale.

„Zaida hoće da te vidi“, procedi Birgita kroz zube. „Kazala sam joj da mora da sačeka, ali...“ Iznenada ciknuvši, zatetura se u sobu, pa nakon dva koraka povrati ravnotežu i munjevito se okrenu prema ženi koja ju je gurnula.

Gospa od talasa klana Katelar nije delovala kao da je ikoga gurnula. Krajevi njene zamršeno uvezane crvene ešarpe njihali su joj se oko kolena dok je hladnokrvno ulazila u odaju; pratile su je dve vetrotragačice, od kojih jedna zalupi vrata besnoj Rejzoriji pred nosom. Dok su hodale, sve tri su se njihale skoro kao Birgita u svojim čizmama s visokim potpeticama. Zaida je bila niska, guste i veoma kovrdžave kose prošarane sedima, ali njeno tamnoputo lice bilo je jedno od onih što s godinama bivaju sve lepša, a lepotu kao da joj ju je uvećavao zlatni lanac načičkan medaljončićima koji je jednu od njenih teških zlatnih naušnica spajao s prstenom u nosu. Još važnije, nosila se zapovednički. Ne bahato, već kao da zna da će se, šta god da naredi, poslušati. Vetrotragačice odmeriše Avijendu, koja je i dalje blistala od Moći, a Canelino uzano lice se namršti, ali sem što Sijelin promrmlja da je „mala Aijelka“ spremna da tka, ćutale su i čekale. Osam naušnica u Šijelininim ušima govorilo je da je ona vetrotragačica gospe od talasa klana, a Čanelin časni lanac nosio je zlatnih medaljona skoro kao Zaidin. Obe žene navikle su na vlast, što je bilo očigledno po njihovom držanju i kretanju, ali čovek ne mora ništa da zna o Ata'an Mijerama da bi znao da je prva među njima Zaida din Parede.

„Mora da si se saplela zbog svojih čizama, kapetan-generale“, promrmlja uz maleni smešak svojih punih usana, a jedna tamnoputa istetovirana šaka poigra se sa zlatnom mirisnom kutijom koja joj je visila na grudima. „Nezgrapna su stvar te čizme.“ Ona i dve vetrotragačice bile su bosonoge, kao i uvek. Tabani Ata’an Mijera tvrdi su kao đonovi i ne smetaju im ni grube palube ni hladne pločice. Bilo je čudno to što su, sem bluza i čakšira od jarko obojenog svilenog brokata, sve tri nosile i široke bele platnene trake koje su im padale do ispod pojasa i skoro sakrivale obilje ogrlica.

„Kupala sam se“, oštro reče Elejna. Kao da one ne vide da joj je kosa umotana u ubrus i da joj se odora zalepila za vlažnu kožu. Esanda je skoro drhtala od uvređenosti, što je zacelo značilo da ne zna šta će sa sobom od besa. Elejna je bila na korak od toga. „Ponovo ću se okupati čim vi odete. Razgovaraću s vama kada završim s kupanjem. Ako je Svetlosti po volji.“ Eto! Ako će već da joj upadaju u odaje, neka vide kako je to kada im se ona obraća ozbiljno i svečano!

„Milost Svetlosti takođe te obasjala, Elejna Sedai“, smesta odgovori Zaida. Pogleda Avijendu izvivši obrvu, mada ne zbog toga što je ova i dalje sijala od saidara, pošto Zaida nije mogla da usmerava, niti zbog toga što je naga, budući da je Morski narod u vezi s time prilično opušten, bar kada ih žitelji kopna ne gledaju. „Nikada me nisi pozvala da se kupam s tobom, mada bi to bilo pristojno, ali nećemo pričati o tome. Upravo sam saznala da je Nesta din Reas Dva Meseca mrtva - ubili su je Seanšani. Žalimo zbog toga što smo je izgubili.“ Sve tri žene dodirnuše bele trake oko vrata pa prineše vrhove prstiju usnama, ali Zaida je zbog sveg tog poštovanja običaja delovala nestrpljivo skoro kao Elejna. Ne dižući glas niti brzajući, samo je nastavila, mada zapanjujuće naglo i neposredno za jednu pripadnicu Morskog naroda.

„Prvih dvanaest Ata'an Mijera moraju da se susretnu kako bi izabrali novu gospu od brodovlja. Ono što se dešava na zapadu jasno govori da odlaganja ne sme biti.“ Šijelin stisnu usne, a Čanel prinese svoju šupljikastu mirisnu kutiju nosu, kao da hoće da uguši neki smrad. Oštar miris iz kutije bio je dovoljno jak da se probije kroz miris ružine vodice kojim je prostorija odisala. Kako god da su ono što osećaju opisale Zaidi, ona nije pokazivala nikakvu nelagodu, niti ma šta drugo sem samouverenosti. Gledala je Elejnu pravo u lice i nije skretala pogled. „Moramo biti spremne za sve što dolazi, a za to nam je potrebna gospa od brodovlja. Obećala si dvadeset učiteljica u ime Bele kule. Ne mogu da povedem Vandenu u žalosti, niti tebe, ali ostale tri povešću sa sobom. Ostatak Bela kula duguje i očekivaću brzu isplatu. Poslala sam glas sestrama u Srebrnom labudu da vidim hoće li neka od njih platiti Kulin dug, ali ne mogu da čekam na njihov odgovor. Ako je Svetlosti volja, noćas ću se kupati sa ostalim gospama od talasa u ilijanskoj luci.“

Elejna se iz sve snage borila da joj lice ostane bezizrazno. Ta žena je upravo obznanila kako namerava da pokupi sve Aes Sedai iz Kaemlina i da ih odvede? A zvučalo je i kao da ne namerava da za sobom ostavi nijednu vetrotragačicu. Elejna zbog toga oseti potištenost. Dok se Riejna ne vrati, biće sedam Srodnica dovoljno snažnih da izatkaju kapiju, ali od tih sedam dve ne mogu da otvore dovoljno veliku kapiju da prođu konj i taljige. Bez vetrotragačica, snabdevanje Kaemlina iz Tira i Ilijana postaće u najboljem slučaju teško. Srebrni labud! Svetlosti, koga god da je Zaida tamo poslala, taj će otkriti svaki delić pogodbe koju su sklopile! Egvena joj neće biti zahvalna na tome što je taj haos iznela u javnost. Nikad joj se u životu nije desilo da je jedna rečenica zaspe tolikim mukama.

„Žao mi je zbog tvog gubitka i gubitka Ata'an Mijere“, odgovori, brzo razmišljajući. „Nesta din Reas je bila velika žena.“ Ako ništa drugo, bila je moćna žena i imala je veoma snažnu ličnost. Elejna je nakon jednog sastanka s njom bila sva srećna što je ova nije odrala do gole kože. Kad je već kod gole kože, nema vremena za oblačenje. Zaida možda neće sačekati. Ona priveza odoru oko sebe. „Moramo da popričamo. Esanda, neka se donese vino za naše goste, a za mene čaj. Slab čaj“, uzdahnu kada kroz vezu od Birgite pokulja upozorenje. „U manjoj primaćoj sobi. Gospo od talasa, hoćeš li mi se pridružiti?“

Na njeno iznenađenje, Zaida samo klimnu kao da je to očekivala. To navede Elejnu da počne da razmišlja o Zaidinoj strani pogodbe sklopljene između njih. Zapravo, u suštini dve pogodbe, što bi moglo da bude ključno.

Niko nije očekivao da će se manja primaća soba još neko vreme koristiti, tako da je bilo hladno čak i nakon što je Sefani uletela s kresivom da zapali potpalu ispod hrastovih cepanica u širokom belom kaminu, pa odmah potom izletela iz sobe. Plamen se zalepi za drvo i zahvati cepanicu na gvozdenoj rešetki taman kad žene sedoše u blago izrezbarene stolice niskih naslona razmeštene u polukrug ispred kamina. Pa, Elejna i žene iz Morskog naroda su se namestile - Elejna pažljivo nameštajući odoru preko kolena i priželjkujući da je Zaida sačekala samo sat vremena da bi mogla da se obuče, a vetrotragačice sačekavši da gospa od talasa sedne, pa joj onda sedoše sleva i zdesna. Birgita stade ispred pisaćeg stola podbočena i raskrečena, lica tmurnog kao olujni oblaci. Kroz vezu se jasno osećala njena želja da Ata’an Mijerama zavrne šije. Avijenda se opušteno naslonila na zid, a kada joj je Esanda donela odoru i značajno joj je pružila, samo se ogrnula i opet zauzela isti položaj, ruku prekrštenih ispod grudi. Pustila je saidar, ali i dalje je držala kornjaču, a Elejna je pretpostavljala kako je spremna da u trenutku ponovo prigrli Moć. Ali ni Avijendin hladan zelenooki pogled ni Birgitino mrštenje ni najmanje nisu uticali na žene iz Morskog naroda. One su to što su, i dobro znaju ko su.

„Ata'an Mijerama je obećano dvadeset učiteljica“, reče Elejna, blago naglašavajući. Zaida je kazala da je njoj obećano i da će ona naplatiti, ali ta je pogodba bila sklopljena s Nestom din Reas. Naravno, Zaida je možda ubeđena da će ona postati nova gospa od brodovlja. „Prave učiteljice, koje će odabrati Amirlin Tron. Znam da se Ata’an Mijere ponose time što svoje pogodbe poštuju do kraja, a i Kula će ispuniti svoju stranu dogovora. Ali znale ste da su sestre pristale da vas podučavaju samo privremeno, što je bila potpuno druga pogodba u odnosu na onu sklopljenu s gospom od brodovlja. To si i priznala kada si se saglasila da vetrotragačice tkaju kapije kojima će se dopremati potrepštine iz Ilijana i Tira. Zacelo se ne bi mešala u poslove žitelja kopna iz ma kog drugog razloga sem da ispuniš pogodbu. Ali ako odlaziš, tvojoj pomoći je kraj, pa tako i našoj obavezi da podučavamo. A bojim se da ni u Srebrnom labudu nećeš naći učiteljice. Ata’an Mijere moraće da sačekaju dok im Amirlin ne pošalje učiteljice. Sve u skladu s pogodbom sklopljenom s gospom od brodovlja." Šteta što nije mogla zahtevati da se drže podalje od te gostionice, ali već je prekasno za to i svaki razlog koji je mogla smisliti da to zatraži zvučao joj je šuplje. Zaida bi se samo ohrabrila zbog njenog neusredsređenog stava. Ata’an Mijere se žestoko cenkaju. Pošteno, ali žestoko. S njima mora postupati veoma lagano i veoma oprezno.

„Zaida din Parede, moja sestra te je uhvatila za uši“, zasmeja se Avijenda i lupi se po bedru. „Zapravo, obesila te je za gležnjeve.“ To je bio jedan oblik kažnjavanja Morskog naroda, koji joj je iz nekog razloga bio veoma smešan.

Elejna priguši razdraženost u sebi. Avijenda je uživala u tome da zadirkuje te žene - što je počela dok su svi zajedno bežali iz Ebou Dara i nije ni prestajala - ali sada nije trenutak za to.

Čanel se ukoči, a njeno spokojno lice se ozbiljno namršti. Vitka žena često je bila meta Avijendinog zadirkivanja, što je uključivalo i jedan događaj koji je za žaljenje, a ticao se uskvaja, veoma jakog aijelskog pića. Zapravo, nju okruži sjaj saidara! Zaida to nije mogla da vidi, ali znala je za uskvaj i da su Čanel odneli u njen krevet, dok je usput povraćala, pa sad diže ruku prema vetrotragačici u znak upozorenja. Sjaj iščile, a Čanel pomodre u licu. Možda je pocrvenela, a možda je to i bilo od besa.

„Možda je tako kako kažeš“, reče Zaida, što nije bilo daleko od uvrede, naročito upućeno jednoj Aes Sedai. „U svakom slučaju, Merilila nije deo toga. Ona je pristala da bude jedna od učiteljica davno pre nego što je stigla u Kaemlin i poći će sa mnom da nastavi da podučava.“

Elejna duboko uzdahnu. Ne može ni pokušati da odgovori Zaidu od toga. Znatan deo uticaja Bele kule počiva na činjenici da Kula drži svoju reč jednako kao Morski narod. Da je poznata po tome da drži svoju reč. O, ljudi pričaju da čovek mora pažljivo da sluša kako bi bio siguran da je neka Aes Sedai obećala ono što on misli da jeste, i to je često tačno, ali kada je obećanje jasno, vredi kao zakletva data pod Svetlošću. Ako ništa drugo, nije bilo verovatno da će vetrotragačice pustiti Merililu da se izvuče. Retko se dešavalo i da je puste da im izađe iz vidnog polja. „Možda ćete morati da mi je vratite u slučaju da mi iz nekog razloga baš ona zatreba.“ Ako Vandena i njene dve pomoćnice nađu dokaz da je ona iz Crnog ađaha. „Ako se to dogodi, biće zamenjena nekom drugom.“ A ko bi ta druga mogla biti, nije imala predstave.

„Mora da odsluži ostatak svojih godinu dana. Po pogodbi, najmanje godinu dana.“ Zaida mahnu rukom kao da čini ustupak. „Ali moraš shvatiti da njena zamena mora doći pre nego što ona ode. Neću je pustiti da ide ako nema ko da je zameni.“

„Pretpostavljam da može tako“, Elejna spokojno odgovori. Krvavo će morati da bude tako, pošto nema drugog izbora!

Zaida se slabašno nasmeši i pusti da zavlada tišina. Čanel pomeri noge, ali više zbog nestrpljenja nego iz želje da ustane, a gospa od talasa se nije ni mrdnula. Očigledno je nešto htela, očigledno je nameravala da sklopi još jednu pogodbu i takođe očigledno želela da Elejna prva progovori. Elejna se pripremi na to da je pusti da čeka. Vatra zaplamte i zapucka, žiške poleteše uz dimnjak a toplota se proli po sobi, ali njena vlažna odora upijala je hladnoću iz vazduha i prenosila joj je na kožu. Lepo je i krasno zanemarivati hladnoću, ali kako da zanemaruje da joj je istovremeno hladno i da je mokra! Pogledala je Zaidu pravo u oči i smeškom odgovorila na njen osmejak. Esanda se vrati, a za njom Naris i Sefani, noseći poslužavnike - jedan sa srebrnim čajnikom u obliku lava i tananim zelenim šoljicama od porcelana Morskog naroda, a drugi sa srebrnim peharima i visokim ibrikom iz kojeg se dizao opojni miris kuvanog vina. Svi uzeše vino, sem Elejne, kojoj izbor nije ni bio ponuđen. Ona se zagleda u čaj i uzdahnu. Sasvim jasno je videla dno šoljice. Da ga skuvaju slabijeg, bilo bi kao da pije vodu!

Tren kasnije, Avijenda priđe i vrati svoj pehar s vinom na poslužavnik i nasu sebi šoljicu čaja. Klimnu Elejni dok joj se u osmehu saosećanje stapalo s nagoveštajem da joj se vodnjikavi čaj pije više nego vino. Elejna nije mogla a da joj ne odgovori na osmeh. Prvosestre dele i dobro i zlo. Birgita se isceri preko svog srebrnog pehara i pola ga iskapi u jednom gutljaju. Kroz vezu se prenosilo koliko joj je Elejnina zlovolja smešna. A prenosila se i njena glavobolja, koja se nimalo nije smanjila. Elejna protrlja slepoočnice. Trebalo je da kaže Merilili da Isceli tu ženu čim ju je videla. Čitav niz Srodnica nadmašuje Merililu kada je o Lečenju reč, ali ona je jedina sestra u palati koja je koliko toliko umešna u tome.

„Veoma su ti potrebne žene koje će otvarati te kapije“, odjednom reče Zaida. Pune usne joj se više nisu smešile. Ni najmanje joj se nije dopadalo to što je prva progovorila.

Elejna srknu svoj bedni izgovor za čaj i ništa ne reče.

„Možda bude po volji Svetlosti da mogu ovde ostaviti jednu ili dve vetrotragačice“, nastavi Zaida. „Na određeno vreme.“

Elejna se namršti kao da razmišlja. Potrebne su joj te krvave žene, i to više nego jedna ili dve. „Šta tražiš zauzvrat?“, naposletku upita.

„Jednu kvadratnu milju zemlje na reci Erinin. I to dobre zemlje, pazi. Ne močvaru ili neko blatište. To mora doveka ostati zemlja Ata'an Mijera. Pod našim zakonima, ne andorskim“, dodade kao da je ta sitnica jedva zavređivala pomena.

Elejna se zagrcnu čajem. Ata’an Mijere mrze da se odvajaju od mora i mrze kada ne mogu da ga vide. A Zaida traži zemlju hiljadu milja od najbliže slane vode? I to traži da joj se ta zemlja bezuslovno preda. Kairhijenjani i Muranđani, pa čak i Altarci, krvarili su pokušavajući da otmu deliće Andora, a Andorci su krvarili kako bi ih u tome sprečili. Svejedno, jedna kvadratna milja malo je zemlje i mala je cena za snabdevanje Kaemlina. Ali Zaidi to neće reći. A ako Morski narod počne da uvozi pravo u Andor, onda će se andorska roba moći brodovima Morskog naroda prevoziti kud god oni plove, a to je svuda. Zaida to zacelo već zna, ali nema nikakve svrhe stavljati joj do znanja šta Elejna misli. Kroz zaštitničku vezu osećao se snažan savet da bude oprezna, ali Birgita bi trebalo da najbolje zna kako ima trenutaka kada je smelost neophodna.

„Čaj ponekad ume da krene na pogrešnu stranu.“ Nije to bila laž; samo izbegavanje. „Za jednu kvadratnu milju Andora zaslužujem više od dve vetrotragačice. Ata’an Mijere su dobile dvadeset učiteljica i više od toga u zamenu za pomoć u korišćenju Zdele vetrova, a kada tih dvadeset ode, zameniće ih drugih dvadeset. Ti sa sobom imaš dvadeset jednu vetrotragačicu. Za jednu milju Andora, trebalo bi da dobijem sve njih i, kada one odu, da ih zameni dvadeset jedna nova vetrotragačica, i to onoliko dugo koliko Aes Sedai podučavaju Morski narod.“ Najpametnije bi bilo da doda nešto kako ta žena ne bi pomislila da je to njen način da smesta odbije ponudu. „Naravno, uobičajene carine važiće za svu robu koja s te zemlje prelazi u Andor.“

Zaida prinese srebrni pehar ustima i kada ga spusti, nasmeši se gotovo neprimetno. Ali Elejna pomisli kako to nije pobednički osmeh, već osmeh olakšanja. „Za robu koja ulazi u Andor, ali ne i za robu koja s reke dolazi na našu zemlju. Možda ostavim tri vetrotragačice. Recimo, na pola godine. I one ne smeju učestvovati uborbama. Neću da moji ljudi umiru za tebe i neću da se drugi Andorci razbesne na nas samo zato što su pripadnice Morskog naroda ubile neke od njih.“

„Od njih će se tražiti samo da otvaraju kapije“, odvrati Elejna, „mada ih moraju otvarati gde god zatražim.“ Svetlosti! Kao da namerava da koristi Jednu moć kao oružje! Morski narod to čini bez oklevanja, ali ona je iz sve snage pokušavala da se ponaša kako je Egvena zahtevala, kao da je već položila Tri zakletve. Sem toga, ako razori one bivake ispred zidina saidarom, ili dozvoli nekom drugom da to učini, neće biti Kuće u Andoru koja će stati uz nju. „Moraju ostati dok moja kruna ne bude sigurna, bilo to pola godine ili duže.“ Kruna bi trebalo da bude njena za mnogo manje vremena, ali kao što je njena stara dadilja Lini govorila, šljive brojiš u kotarici, a ne na drvetu, ali kada kruna bude njena, neće joj biti potrebne vetrotragačice da bi se grad snabdevao. Štaviše, biće srećna da im vidi leđa. „Ali tri nisu ni izbliza dovoljne. Ti zacelo hoćeš da povedeš Šijelin, pošto je ona tvoja vetrotragačica. Ostale ću zadržati.“

Medaljoni na Zaidinom časnom lancu blago se zanjihaše kada ona odmahnu glavom. „Talaan i Metara još šegrtuju. Moraju da se vrate na svoju obuku. I druge imaju dužnosti. Mogla bih da odvojim četiri dok ne osiguraš krunu.“ Nakon toga, sve se svelo na pogađanje. Elejna nikada nije ni očekivala da će zadržati učenice, a ni vetrotragačice gospi od talasa nisu mogle da budu pošteđene svojih dužnosti, što je očekivala. Većini gospi od talasa njihove vetrotragačice i majstori mača služe kao bliski savetnici i one bi bile spremne da se od njih rastanu taman koliko ona od Birgite. Zaida je pokušala da isključi i druge, kao što su vetrotragačice koje služe na velikim plovilima, ali to bi samo po sebi isključilo preveliki broj, pa je Elejna odbila i nije pristala da smanji svoje zahteve ako Zaida ne poveća svoju ponudu. Na kraju je ta žena to lagano učinila, nevoljno pristajući na svaki ustupak. Ali ne tako lagano kako je Elejna očekivala. Očigledno da je ta pogodba gospi od talasa bila potrebna koliko njoj žene koje mogu izatkati kapije.

„Pod Svetlošću, dogovoreno je“, na kraju reče, pa poljubi vrhove prstiju na desnoj šaci i nagnu se da ih pritisne o Zaidine usne. Avijenda se isceri, očigledno zadivljena. Birgitino lice bilo je bezizrazno, ali veza je govorila kako joj je teško da poveruje da je Elejna toliko izvukla.

„Dogovoreno je, pod Svetlošću" promrmlja Zaida. Vrhovi njenih prstiju na Elejninim usnama bili su tvrdi i žuljeviti, mada je sigurno da godinama nije vukla palamare. Delovala je prilično zadovoljno za ženu koja je predala devet od četrnaest vetrotragačica na stolu. Elejna se pitala koliko je žena od tih devet bilo na brodovima koje su Seanšani uništili u Ebou Daru. Gubitak broda je za Ata'an Mijere ozbiljna stvar, kakav god razlog tome bio, što je možda dovoljan povod da one žele da se još malo ne vraćaju kući. Nije bitno.

Čanel je bila natmurena, a njene istetovirane šake čvrsto su stiskale kolena u nogavicama od crvenog brokata, ali nije delovala ni izbliza natmureno kao što bi se to očekivalo od jedne žene Morskog naroda koja će još neko vreme morati da ostane na obali. Ona će zapovedati vetrotragačicama koje ostaju, i nije joj se dopadalo što je Zaida pristala da ona sluša Elejnu i Birgitu. Morski narod se više neće šepuriti po palati kao da je njihova i postavljati zahteve i levo i desno. Mada, Elejna je pretpostavljala da je Zaida na taj sastanak došla znajući da će morati za sobom ostaviti deo svoje družine, a Čanel je zacelo znala da će njima sama zapovedati. Ali ni to nije bilo bitno, niti je bilo bitno kakvu to prednost Zaida želi da ostvari što će joj omogućiti da postane gospa od brodovlja. Bilo je očigledno da u svemu tome vidi neku prednost. Jedino je važno da Kaemlin neće gladovati. To i... krvavi svetionik koji i dalje plamti na zapadu. Ne, ona će biti kraljica i ne može biti zaljubljena šiparica. Kaemlin i Andor su sve što može biti važno.

Загрузка...