30 Isceliti Isceljeno

Nešto je guralo štit koji je Ninaeva pričvrstila između Logana i Istinskog izvora, nadimajući ga, dok štit ne poče da se uvija, a tkanje da podrhtava na ivici pucanja. Pustila je da je prožme saidar, njegova slast beše na samoj ivici bola, dok je svaku nit usmeravala u Duh, u štit. „Idi, Elejna!“ Ni najmanje je se nije ticalo ako je to zvučalo kao skvičanje.

Elejna, Svetlost je obasjala, nije gubila vreme na zapitkivanje. Iskoči iz stolice i dade se u trk.

Logan ne pomeri ni mišić. Oči mu behu na Ninaevi; kao da su sijale. Svetlosti, bio je ogroman. Poče da petlja oko noža koji joj je bio za pojasom, shvatajući koliko je to besmisleno – verovatno bi joj ga oduzeo pri tom ne pustivši ni kap znoja više nego dosad; odjednom joj se njegova ramena pričiniše široka koliko je bio i visok – ona preusmeri deo tokova Vazduha, pretvarajući ga u veze koje ga pričvrstiše tu gde je sedeo, oko ruku i nogu. Još uvek je bio ogroman, ali sada se činio običnijim, potpuno prikladan za rukovanje. Tek tada shvati da je umanjila snagu štita. Ali nije mogla da usmeri ni trun više; već je... čista radost života, koja beše saidar, toliko ju je ophrvala da joj se gotovo plakalo. On joj se osmehivao.

Jedan od Zaštitnika proturi glavu kroz vrata, tamnokosi čovek istaknutog nosa sa dubokim belim ožiljkom koji mu se pružao duž mršave vilice.

„Da li je sve u redu? Ona druga Prihvaćena odletela je kao da je sedela u koprivama.“

„Sve je kako treba", odgovori mu hladno. Najhladnije što je mogla. Niko ne sme da zna – niko! – dok ne bude imala priliku da porazgovara sa Šerijam, i pridobije je za svoju stranu. „Elejna se samo setila nečeg što je zaboravila.“ To je zvučalo tupavo. „Možeš da nas napustiš. Zauzeta sam.“

Tervejl – tako se zvao; Tervejl Dura, bio je vezan za Beonin; a zašto je, za ime Svetla, uopšte bitno njegovo ime? – Tervejl joj se oprezno osmehnu i podsmešljivo nakloni pre nego što se povukao. Zaštitnici su retko dopuštali da se Prihvaćene provuku ponašajući se kao Aes Sedai.

S mukom se uzdržavala da ne ovlaži usne. Proučavala je Logana. Delovao je mirno, kao da se ništa nije dogodilo.

„Nema potrebe za ovim, Ninaeva. Zar zbilja misliš da bih pokušao napad na selo u kome je stotine Aes Sedai? Rastrgle bi me pre nego što bih napravio i dva koraka.“

„Ućuti", odvrati mu ona ne razmišljajući. Pipkajući iza sebe, nađe stolicu i sede, ni za trenutak ne spuštajući pogled sa njega. Svetlosti, šta je zadržalo Šerijam? Šerijam mora da shvati da je to bila slučajnost. Mora! Samo zbog ljutnje na samu sebe još uvek je mogla da usmerava. Kako je mogla biti toliko neoprezna? Takva slepica i glupača?

„Ne boj se", reče Logan. „Sada se ne bih okrenuo protiv njih. Uspele su u onome što sam želeo, znale to ili ne. Gotovo je sa Crvenim ađahom. Za godinu dana neće ostati nijedna Aes Sedai koja će se javno usuditi da se nazove Crvenom.“

„Rekoh, ućuti!", odrezala je. „Zar stvarno misliš da ću ti poverovati kako mrziš samo Crvene?“

„Znaš, jednom sam video čoveka koji će izazvati mnogo više nevolja od mene. Možda je to bio Ponovorođeni Zmaj; nemam pojma. To je bilo onda kad su me, posle zarobljavanja, proveli kroz Kaemlin. Bio je daleko, ali video sam... odsjaj, i znao sam da će protresti svet. Iako zatvoren u kavez, nisam mogao a da se ne nasmejem.“ Za trenutak, obrve mu se besno skupiše, ali nju nije bilo briga. Sad ga je imala na sigurnom. Bar dok... Uopšte nije pokušavao da se odupire, ali možda samo zato što bi ga tada samo jače pritegla. Možda. Ali koliko se uopšte trudio da joj pocepa štit? To guranje nije se pojačavalo baš sporo, ali ni prebrzo. Gotovo kao da čovek isteže dugo nekorišćene mišiće, gurajući nešto, ne zbog toga što želi to da pomeri, nego da bi ponovo osetio te mišiće. Od te pomisli stomak joj se vezao u ledeni čvor.

Izazivajući, Loganove oči se obešenjački skupiše, gotovo kao da zna sve što joj prolazi kroz glavu. Sedeo je tako, glupavo razjapljenih usta, vezan i pod štitom, a opet sasvim opušten. Kako je mogla da bude tolika budala? Ona nije sposobna da bude Aes Sedai, čak i kad bi se njena blokada tog trenutka pretvorila u prah. Ne može napolje bez pratnje. Neko bi trebalo da upozori Birgitu da je pričuva kako ne bi pala licem u prašinu ako bude pokušala da sama pređe ulicu.

To nije nameravala, ali dok je grdila samu sebe, njen bes je lagano krčkao na tihoj vatri, sve dok se ne otvoriše vrata. To nije bila Elejna.

Šerijam je ušla iza Romande, praćena Mirelom i Morvrin i Takimom, koje su bile odmah iza, a za njima Lelejna i Džanija, Delana i Baratina i Beonin, još njih se ugura dok potpuno ne ispuniše prostoriju. Kroz vrata, koja nisu mogla da se zatvore, Ninaeva je mogla da vidi kako ih ima još. One koje su ušle upiljile su se u nju, u njeno tkanje, tako napeto da je progutala knedlu a sav njen bes je splasnuo. A sa njim, naravno, štit i sve veze koje su držale Logana.

Pre nego što je Ninaeva uspela da zamoli da ga neko ponovo stavi pod štit, Nisao se postavi pred njom. Iako je Nisao bila niska uspela je da se nadnese nad nju. „Kakve su to gluposti da si uspela da ga Izlečiš?“

„Ona kaže da je to uradila?“ Logan je čak i uspeo da zazvuči iznenađeno.

Varilin se ugura iza Nisao. Vitka, crvenokosa Siva, nadnosila se naprosto zato što je bila visoka koliko i Logan. „Bojala sam se ovoga još otkad su svi počeli da joj ugađaju zbog njenih otkrića. Čim su presušila, prestalo je ugađanje i bilo je sigurno da će tvrditi nešto ludo, samo da bi opet privukla pažnju.“

„To je zato što je puštena da sanjari nad Sijuan i Leanom", odlučno reče Romanda. „i nad ovim tipom. Moglo je da joj se kaže da postoje stvari koje su neizlečive i gotovo!“

„Ali jesam!", bunila se Ninaeva. „Jesam! Molim vas, postavite mu štit. Molim vas, morate!“ Aes Sedai koje su bile ispred nje okrenuše se da pogledaju Logana, napravivši taman dovoljno prostora da ga i sama vidi. On je na sve poglede odgovarao bezizražajnim licem. Čak je slegnuo ramenima!

„Pa, mislim da bar možemo da mu postavimo štit dok ne budemo potpuno sigurne", predloži Šerijam. Romanda klimnu glavom i pojavi se štit koji je bio dovoljno jak da zadrži džina, dok je sjaj saidara obasjao gotovo sve žene u sobi. Romanda uvede malo reda odlučno prozvavši njih šest koje će držati manji, ali sasvim podesan štit.

Mirela uhvati Ninaevu za nadlakticu. „Ako ćeš nam oprostiti, Romanda, moramo da porazgovaramo sa Ninaevom nasamo.“

Šerijam je uhvati za drugu nadlakticu. „Bolje da to ne odlažemo.“

Romanda odsutno klimnu glavom. Mrštila se na Logana. Kao i većina ostalih Aes Sedai; nijedna nije odlazila.

Šerijam i Mirela podigoše Ninaevu na noge i poteraše je prema vratima.

»Šta to radite?“, govorila je skoro kao da nema daha. „Kuda me to vodite?“ Napolju se proguraše kroz metež Aes Sedai od kojih su mnoge oštro, skoro optužujuće, piljile u nju. Proguraše je pravo pored Elejne koja se osmehnu sa izvinjenjem. Ninaeva pogleda preko ramena dok su je dve Aes Sedai gurale tako brzo da se gotovo saplitala. Nije ona očekivala pomoć od Elejne, ali ovo je možda poslednji put da je vidi. Beonin je rekla nešto Elejni, koja odlete poput strele kroz gomilu. „Šta ćete da mi uradite?“ Ninaeva je jecala.

„Mogle bismo da te nateramo da ribaš šerpe do kraja života", razgovorljivo joj saopšti Šerijam.

Mirela odobravajući klimnu glavom. „Mogla bi po ceo dan da radiš u kuhinji.“

„A mogle bismo umesto toga da te šibamo svakog dana.“

„Da ti zgulimo kožu u trakama.“

„Da te zakujemo u kacu i hranimo kroz rupu za slavinu, na donjem kraju.“

„Ali samo kašom. Ustajalom kašom.“

Ninaevi su klecala kolena. „To je bila slučajnost! Kunem se! Nisam nameravala!“

Šerijam je, ne usporavajući korak, jako cimnu. „Ne budi budala, dete. Možda si upravo učinila nemoguće.“

„Verujete mi? Vi mi verujete! Pa zašto onda niste nešto rekle kad su Nisao i Varilin i... Zašto niste ništa rekle?“

„Rekla sam ’možda’, dete.“ Šerijam je govorila onespokojavajuće neodređenim glasom.

„Druga mogućnost", reče Mirela, „jeste da ti se mozak naduo od napora.“ Odmeravala je Ninaevu ispod svojih teških kapaka. „Iznenadio bi te broj Prihvaćenih, pa čak i polaznica, koje tvrde da su ponovo otkrile neki izgubljeni Talenat ili da su otkrile neki nov. Kad sam bila polaznica, Prihvaćena po imenu Ečiko bila je tako ubeđena da zna da leti da je skočila sa vrha Kule.“

Ninaeva je okretala glavu od jedne do druge, dok ju je hvatala vrtoglavica. Da li joj veruju ili ne? Da li stvarno misle da joj se pamet pomutila? Šta će mi, za ime Svetlosti, uraditi? Pokušavala je da pronađe reči kojima bi ih ubedila – nije lagala, niti poludela; ona jeste Iscelila Logana – ali usta su joj se i dalje bezglasno pomerala kad su je ugurale u Malu kulu.

Sve dok nisu ušle u privatnu trpezariju, dugačku odaju u kojoj je uzani sto sada stajao sa stolicama poredanim iza njega ispred jednog zida, Ninaeva nije primetila da su stekle karavan sledbenica. Petnaestak Aes Sedai ušlo je odmah iza njih, Nisao, ruku čvrsto prekrštenih ispod grudi i Dagdara, isturene brade, kao da upravo namerava da prođe kroz zid, Šanel i Terva i... Sve su pripadale Žutom ađahu, osim Šerijam i Mirele. Sto je ukazivao na sudske odaje; taj red mrkih lica nagoveštavao je suđenje. Ninaeva proguta knedlu.

Šerijam i Mirela ostaviše je da stoji i odoše do stola da se tiho posavetuju, okrenuvši joj leđa. Kada su se ponovo okrenule, lica su im bila nečitljiva.

„Tvrdiš da si Izlečila Logana.“ U Šerijaminom glasu osećao se nagoveštaj prezira. „Tvrdiš da si Iscelila smirenog muškarca.“

„Morate mi verovati", bunila se Ninaeva. „Rekle ste da mi verujete.“ Odskoči kad je nešto nevidljivo ošinu preko bokova.

„Priberi se, Prihvaćena", hladno reče Šerijam. „Da li ti to i dalje tvrdiš?“

Ninaeva je buljila u ženu. Šerijam je poludela, kad ovako menja mišljenje. Ipak, uspelo joj je da s poštovanjem kaže: „Da, Aes Sedai.“ Dagdarino šmrkanje zvučalo je kao cepanje šatorskog krila.

Šerijam mahnu ka Žutima koje su tiho mrmljale. „A to si uradila slučajno, kako tvrdiš. Ako je tako, pretpostavljam da ne postoji mogućnost da nam to dokažeš tako što ćeš to ponovo uraditi.“

„Kako bi mogla?", reče Mirela, koja je izgledala kao da se zabavlja. Zabavlja! „Ako je nabadala naslepo, kako misliš da bi to mogla da ponovi? Ali to bi bilo važno samo da je stvarno uradila ono što tvrdi.“

„Odgovaraj!", odreza Šerijam, a nevidljiva šiba ponovo udari. Ovog puta Ninaeva je uspela da ne poskoči. „Postoji li mogućnost da se setiš makar delića onoga što si uradila?“

„Sećam se, Aes Sedai", reče nađureno očekujući novi udarac. Nije usledio, ali sad je jasno videla sjaj saidara oko Šerijam. Taj sjaj delovao je zastrašujuće.

Na vratima nastade komešanje, a Karlinja i Beonin proguraše se kroz red Žutih sestara, jedna gurajući pred sobom Sijuan, a druga Leanu. „Nisu htele da dođu", ogorčenim glasom objavi Beonin. „Možete li poverovati da su pokušale da nam kažu kako su prezauzete?“ Leanino lice bilo je nečitijivo kao kod bilo koje Aes Sedai, ali Sijuan je bacala namrštene, besne poglede na sve prisutne, a pogotovo na Ninaevu.

Konačno je shvatila. Konačno je sve došlo na svoje mesto. Prisustvo Žutih sestara. Šerijam i Mirela koje joj veruju, pa joj ne veruju, plaše je, izdiru se na nju. Sve je to bila nameštaljka, sve je to bilo da bi je dovoljno razljutile kako bi izvela svoje Isceljivanje na Sijuan i Leani, kako bi se dokazala Žutima. Ne. Po njihovim licima, one su se okupile da bi je videle kako propada, ne kako uspeva. Uopšte nije pokušala da sakrije oštro cimanje svoje pletenice. U stvari, ponovila ga je, za slučaj da ga neko nije odmah primetio. Htela je sve da ih išamara. Htela je da ih omami biljnim napitkom zbog kojeg bi sve do jedne posedale na pod i plakale kao bebe od samog njegovog mirisa. Htela je da im počupa kose i njima ih zadavi, da...

„Moram li da trpim ovo glupiranje?“, zareža Sijuan. „Treba da završim važan posao, a čak i da je to samo čišćenje ribe, bilo bi mnogo za...“

„O, umukni", besno je prekide Ninaeva. Zakorači i obema rukama dohvati Sijuan za glavu, kao da ima nameru da joj slomi vrat. Poverovala je u sve te gluposti, čak i u kacu! Upravljale su njome kao da je lutka na koncu!

Saidar je ispuni, a ona poče da usmerava isto kao kod Logana, preplićući svih Pet moći. Ovog puta znala je šta traži, taj gotovo nepostojeći osećaj nečeg presečenog. Vazduh i Vatra da se zakrpi prelom i...

Za trenutak Sijuan je samo zurila u prazno bez ikakvog izraza na licu. Onda je obasja sjaj saidara. Uzdasi ispuniše sobu. Polako, Sijuan se naže napred i poljubi Ninaevu u oba obraza. Suza joj se skotrlja niz lice, potom još jedna i odjednom je Sijuan jecala, grlila samu sebe i drhtala; svetlucava aura oko nje polako je izbledela. Šerijam je brzo privuče u utešan zagrljaj; Šerijam koja je izgledala kao da će se i sama rasplakati.

Sve ostale u sobi piljile su u Ninaevu. Iznenađenje koje se probilo ispod te mirnoće tako svojstvene Aes Sedai bilo je vrlo zadovoljavajuće, kao i ogorčeno nezadovoljstvo. Šaneline oči, svetloplave na tamnom lepuškastom licu, izgledale su kao da će iskočiti iz glave. Nisao je razjapila usta, dok nije primetila da je Ninaeva posmatra, pa ih je brzo zatvorila.

„Kako ti je palo na pamet da koristiš Vatru?" upita Dagdara prigušenim glasom koji je zvučao neprimereno visoko za tako krupnu ženu. „A Zemlju? Koristila si Zemlju. Lečenje su Duh, Voda i Vazduh.“ To je otvorilo branu, pitanja su se čula sa svih strana, ali sva su u suštini bila jedno isto pitanje, samo drugačije postavljeno.

„Ne znam zašto", odgovori Ninaeva kad je uspela. „Naprosto mi se činilo da tako treba. Ja skoro uvek koristim sve.“ To je izazvalo lavinu prekora. Lečenje su Duh, Voda i Vazduh. Opasno je poigravati se sa Lečenjem; greška bi mogla da ubije ne samo tebe, nego i tvog bolesnika. Ona ništa nije odgovorila, a upozorenje brzo pretopiše u pokajničke poglede i ispravljanje sukanja; ona nikoga nije ubila, ali jeste Iscelila ono za šta su joj govorile da je neizlečivo.

Leanin osmeh bio je toliko pun iščekivanja, da je bio gotovo bolan. Ninaeva joj priđe i sama se osmehujući, sakrivajući tako ljutnju koja je tinjala u njoj. Žuti ađah i njihovo izvikano poznavanje Lečenja za koje je bila spremna da ih moli na kolenima ne bi li ga podelile sa njom. Znala je o Lečenju više od bilo koje od njih! „Sad, pažljivo posmatrajte. Nećete uskoro imati novu priliku da vidite kako se to radi.“

Kad je usmeravala, jasno je osetila spajanje, mada nije bila sposobna da kaže šta je to što je spojila. Osećaj je bio drugačiji nego kod Logana – tako je bilo i sa Sijuan – ali podsećala je sebe da muškarci i žene i jesu različiti.

Svetlosti, imala sam sreče da ovo radi i na njima jednako dobro kao i na njemu! To je vodilo ka neudobnom nizu pretpostavki. A šta ako postoje stvari koje treba drugačije Lečiti kod muškaraca i žena? Možda, na kraju krajeva, ona i nije znala mnogo više nego Žute.

Leanina reakcija razlikovala se od Sijuanine. Nije bilo suza. Ona posegnu za saidarom i blaženo se osmehnu, onda ga otpusti, ali osmeh je ostao. Onda obavi ruke oko Ninaeve i poče da je grli tako jako da su joj rebra zakrckala, dok joj je šaputala: „Hvala ti, hvala ti, hvala ti“, ponovo i ponovo.

Talas mrmljanja podiže se među Žutima, a Ninaeva se pripremila da uživa u njihovim pohvalama. Prihvatiće njihova izvinjenja sa mnogo dostojanstva. A tada ču njihove razgovore.

„...koristila je Vatru i Zemlju kao da pokušava da prosvrdla rupu u kamenu.“ To je bila Dagdara.

„Bilo bi bolje to raditi nežnije", složila se Šanel.

„...videti gde bi Vatra bila korisna kod srčanih smetnji", reče Terva, tapkajući prstom po svom dugom nosu. Beldemejna, punačka Arafelka, sa srebrnim zvončićima u kosi, zamišljeno je klimala odobravajući joj.

„...ako bi Zemlju izmešali sa Vazduhom, baš ovako, vidiš...“

„...Vatra utkana u Vodu...“

„...Zemlja izmešana sa Vodom...“

Ninaeva se zaprepasti. Potpuno su zaboravile na nju. Mislile su da mogu da urade ono što im je upravo pokazala čak i bolje nego ona sama!

Mirela je potapša po ruci. „Odlično si to uradila", promrmljala je. „Ne brini, kasnije će te sve one hvaliti. Sad su još uvek pomalo zbunjene.“

Ninaeva glasno šmrknu, ali izgleda da nijedna Žuta to nije primetila. „Nadam se da ovo bar znači da neću više morati da ribam šerpe.“

Šerijam se zaprepašćenog lica brzo okrenu ka njoj. „Šta, dete, otkud ti samo to pade na pamet?“ Još uvek je jednom rukom grlila Sijuan, koja je brisala oči čipkanom maramicom, očito vrlo posramljena. „Ako bi svako mogao da krši koja god hoće pravila, da radi šta god hoće, a da potom izbegne kaznu samo zato što je napravio nešto dobro što bi to moglo da potire, svet bi bio u potpunom rasulu.“

Ninaeva teško uzdahnu. Trebalo je da zna.

Istupivši iz Žutih, Nisao pročisti grlo, a u prolazu ošinu Ninaevu pogledom koji nije mogao da se nazove nikako drugačije nego optužujući. „Pretpostavljam da ovo znači da ćemo morati ponovo da smirimo Logana.“ To je zvučalo kao pokušaj poricanja da se bilo šta uopšte dogodilo.

Glave počeše da klimaju, ali kad je Karlinja progovorila, izgledalo je da je ledenica proletela kroz sobu. „Možemo li?“ Sve oči se okrenuše ka njoj, ali ona nastavi hladno i smireno. „Etički, možemo li razmatrati podršku čoveku koji je sposoban da usmerava, čoveku koji pokušava da okupi druge muškarce koji to mogu, dok u isto vreme nastavljamo kao i ranije, smirujući one koje nađemo? Posebno, kakav će uticaj imati na njega saznanje o tako nečemu? Koliko god da su stvari uznemiravajuće, u ovom trenutku on nas smatra odvojenim od Bele kule, a što je još važnije, od Elaide i Crvenog ađaha. Smirimo li makar jednog čoveka, može nam se desiti da izgubimo tu različitost, a sa njom i jedinu priliku da steknemo uticaj na njega pre Elaide.“

Kad je završila, prostoriju obavi tišina. Aes Sedai se zabrinuto zgledaše, a naspram pogleda koje su upućivale Ninaevi, Nisao ju je gledala gotovo pohvalno. Neke od sestara su poginule hvatajući Logana, a čak i ako je bio na sigurnom i pod štitom, zbog njenog delanja ponovo moraju da se nose sa njim, a uz to imaju i nove muke.

„Mislim da bi najbolje bilo da odeš", meko reče Šerijam.

Ninaeva nije imala nameru da se raspravlja. Klecnula je što je mogla brže i pažljivije, jedva se uzdržavajući da ne izađe trčeći.

Napolju, Elejna je dočeka ustajući sa kamenih stepenika. „Žao mi je, Ninaeva" reče otresajući suknju. „Toliko sam bila uzbuđena da sam sve istrtljala Šerijam pre nego što sam uopšte shvatila da su Romanda i Delana sa njom.“

„Nije važno", teško uzdahnu Ninaeva, krenuvši kroz ulicu punu sveta. „Saznalo bi se pre ili kasnije.“ Samo što to nije bilo pravedno. Uradila sam ono što su tvrdile da je nemoguće, a još uvek moram da ribam šerpe! „ Elejna, nije me briga šta ćeš da kažeš; moramo da odemo. Karlinja je govorila o sticanju ’uticaja’ na Randa. Ove ovde nisu ništa bolje od Elaide. Tom i Džuilin nabaviće nam konje, a Birgita može samo da se puši.“

„Bojim se da je prekasno", ožalošćeno reče Elejna. „Priča se već proširila.“

Larisa Lindel i Zenara Godar poput sokola su se obrušile na Ninaevu koja se našla između njih dve. Larisa je bila koščata žena čija je jednostavnost gotovo nadvladavala bezvremenost Aes Sedai; Zenara je bila punačka i ponosita za dve kraljice, ali obema su lica bila napeta od iščekivanja. One su pripadale Žutom ađahu, mada nijedna nije bila u prostoriji kada je Iscelila Sijuan i Leanu.

„Hoću da mi sve ponovo izvedeš, korak po korak, Ninaeva", reče Larisa hvatajući je za ruku.

„Ninaeva", reče Zenara, dočepavši drugu ruku, „kladim se da ću iznaći stotinu stvari koje ti nisu pale na pamet, samo ako dovoljno često ponavljaš to tkanje.“

Salita Tornes, Tairenka tamnoputa skoro kao da potiče od Morskog naroda, kao da se pojavila niotkuda. „Druge su me prestigle, vidim. E pa, nek mi je duša spaljena ako ću da čekam u redu.“

„Prva sam došla, Salita“, odlučno reče Zenara. I pojača stisak.

„Ja sam prva“, reče Larisa pojačavajući svoj.

Ninaeva se s užasom u očima okrenu Elejni, koja joj uzvrati saosećajnim pogledom, pa slegnu ramenima. Na to je Elejna mislila kad je rekla da je prekasno. Posle ovoga neće imati ni trenutak vremena za sebe.

„...ljuta?“, govorila je Zenara. „Znam ovog trena bar pedeset načina da je toliko naljutim da može da žvaće kamenje.“

„Ja mogu da smislim stotinu”, reče Larisa. „Ja nameravam da joj skršim tu blokadu, pa makar mi to bilo poslednje.“

Mahla Daronos ramenima se ugura među okupljene, a imala je ramena pogodna za to. Izgledala je kao da radi sa mačem ili kovačkim čekićem. „Ti ćeš da je skršiš, Larisa? Ha! Ja sam već smislila nekoliko načina da to izvučem iz nje.“

Ninaeva je samo želela da vrišti.


Sijuan se jedva uzdržavala da se ne otvori ka saidaru i zadrži ga, ali bojala se da bi ponovo počela da plače. To nikako ne bi valjalo. Osim toga, to je svim ovim ženama koje su se gurale oko nje u čekaonici moglo da liči na nekakvo budalasto ponašanje obične polaznice. Svako izražavanje čuđenja i oduševljenja, svaka topla dobrodošlica, kao da je godinama bila negde daleko, behu kao melem, pogotovo od onih koje su joj bile prijateljice pre nego što je postala Amirlin, pre no što ih rastaviše vreme i obaveze. Lelejna i Delana grlile su je kao nikada tokom dugih godina. Jedino joj je Moiraina bila bliža, jedina osim Leane koju je uspela da zadrži pošto je ogrnula ešarpu, a dužnost ih je držala zajedno.

„Tako je dobro što si se vratila", smejala se Lelejna.

„To je veoma dobro", toplo je mrmljala Delana.

Sijuan se nasmeja, otirući suze sa obraza. Svetlosti, šta se dešava s njom? Nije ovako lako plakala ni kad je bila dete!

Možda je to samo radost, zbog ponovnog pristupa saidaru, zbog sve topline koja je okružuje. Samo je Svetlost znala da je to već bilo dovoljno da svakoga izbaci iz ležišta. Nije se usuđivala ni da sanja da će doći ovaj dan, a sad, kad je bio tu, ništa nije zamerala svim ovim ženama, ni njihovu raniju hladnu udaljenost, ni njihovo navaljivanje da mora da se pamti svoj položaj. Crta koja razdvaja Aes Sedai i one koje to nisu vrlo je jasna – ona sama isticala ju je pre nego što je umirena, a nije trebalo ni pominjati da će to i ponovo činiti – a znala je kako mora da se postupa sa umirenim ženama, za njihovo sopstveno dobro, ali i za dobro onih koje još mogu da usmeravaju.

Kako je nekada moralo da se postupa. Kako je čudno da to više nikada neće morati da bude tako.

Kutkom oka vide Gareta Brina kako žuri uz stepenice na drugom kraju sobe. „Izvinite me za trenutak", reče, pa požuri za njim.

Čak i u žurbi morala je da zastane svakih par koraka i prima čestitanja, sve do stepenica, tako da ga nije sustigla dok nije već uveliko žurio hodnikom na drugom spratu. Ona požuri da se postavi pred njega. Njegova proseda kosa bila je razbarušena od vetra, četvrtasto lice i iznošeni kaput bili su mu prašnjavi. Izgledao je čvrst poput stene.

Podigavši svežanj papira, rekao je: „Moram ovo da odnesem, Sijuan", a onda je pokušao da prođe pored nje.

Pomerila se da ga zaustavi. „Isceljena sam. Mogu ponovo da usmeravam.“

Klimnuo je glavom; samo je klimnuo! „Čuo sam neke priče. Pretpostavljam da to znači kako ćeš odsad koristiti usmeravanje da mi opereš košulje. Možda će onda i biti stvarno čiste. Stvarno žalim što sam tako lako pustio Min da se izvuče.“

Sijuan ga je zaprepašćeno gledala. On nije bio budala. Zašto se pravio da ne razume? „Ponovo sam Aes Sedai. Zar zbilja očekuješ da ti jedna Aes Sedai pere rublje?“

Da bi naglasila svoje reči, prigrlila je saidar – slast koja joj je tako nedostajala bila je toliko predivna da se stresla – omotala je oko njega tokove Vazduha i podigla ga je. Pokušala je da ga podigne. Hvatajući vazduh, povuče još više, pokuša jače, sve dok slast nije počela da je bode poput hiljade iglica. Čizme mu se ni za tren ne pomeriše s poda.

Nemoguće. Tačno, jednostavan zahvat podizanja nečega bio je jedno od najtežih usmeravanja, ali ona je mogla da podigne stvari gotovo trostruko teže od nje.

„Da li ovo treba da me zadivi", mirno reče Brin, „ili da me uplaši? Šerijam i njene prijateljice dale su svoju reč, a što je još važnije, ti si dala svoju, Sijuan. Ne bih ti dopustio da mi pobegneš ni kad bi opet bila Amirlin. Sad povuci to što si uradila, šta god da je, ili ću te, kad se oslobodim, presaviti preko kolena i naprašiti zbog detinjastog ponašanja. Ti se retko ponašaš detinjasto, zato nemoj da pomišljaš da ću te pustiti da sad otpočinješ.“

Gotovo omamljena, ona otpusti Izvor. Ne zbog njegove pretnje – on je bio sposoban za tako nešto; uradio je to i ranije; ali ne zbog toga – niti od iznenađenja što nije mogla da ga podigne. Suze su se nagomilale u njoj kao vodoskok; ponadala se da će ih otpuštanje saidara možda zaustaviti. Pa ipak, koliko god da je treptala, nekoliko joj ih se skotrljalo niz obraze.

Garet joj je držao lice među dlanovima pre nego što je stigla i da primeti da se pomerio. „Svetlosti mi, ženo, nemoj mi reći da sam te uplašio. Mislio sam da tebe ne bi uplašilo ni da te ubace u jamu punu leoparda.“

„Nisam uplašena", odgovori ukočeno. Dobro je; još uvek može da laže. Suze su navirale.

„Moraćemo da pronađemo neki način kako da prekinemo da neprestano skačemo jedno drugome za grlo", rekao je tiho.

„Nema razloga da bilo šta pronalazimo.“ Nailazile su. Nailazile su. O, Svetlosti, nije smela da dopusti da ih on vidi. „Samo me ostavi samu, molim te. Molim te, samo idi.“ Za divno čudo, oklevao je samo trenutak pre nego što je uradio ono što je tražila.

Ostavivši zvuk njegovih čizama za sobom, uspela je da skrene iza ćoška, u poprečni hodnik, pre no što se brana provalila a ona pala na kolena neutešno jecajući. Konačno je znala šta se dešava. Alrik, njen Zaštitnik. Njen pokojni Zaštitnik, ubijen kad ju je Elaida svrgavala. Mogla je da laže – Tri zakletve su nestale – ali neki deo njene veze sa Alrikom, veze tkiva sa tkivom i uma sa umom, ponovo je uspostavljen. Bol zbog njegove smrti, bol prvo prikriven zaprepašćenjem zbog Elaidinih namera, a onda zakopan umirenjem, taj bol joj je ispunio um. Sklupčana pored zida, šmrcajući, jedino je bila zahvalna što je Garet sada ne vidi. Nemam vremena da se sad zaljubljujem, spaljen bio!

Ta misao bila je kao kofa hladne vode bačena u lice. Bol je ostao, ali suze su prestale, a ona se lagano uspravi na noge. Ljubav? To je bilo nemoguće kao... kao... nije mogla da smisli ništa što bi bilo dovoljno nemoguće. Taj čovek je bio nemoguć!

Odjednom shvati da Leana stoji nepuna dva koraka od nje i posmatra je. Sijuan ponovo pokuša da obriše suze sa lica, a onda odustade. Na Leaninom licu videlo se samo saosećanje. „Kako si se nosila sa Anđenovom... smrću, Leana?“ Od tada je prošlo već petnaest godina.

„Plakala sam", reče Leana. „Prvih mesec dana uzdržavala sam se tokom dana, a noći sam provodila kao drhtava lopta suza usred moje postelje. Pošto bih iscepala čaršave na trake. Naredna tri, suze su mi nadolazile na oči bez ikakvog upozorenja. Prošlo je više od godine pre nego što je prestalo da me boli. Zato nikada i nisam vezala nijednog drugog. Mislila sam da ne mogu to još jednom da preživljavam. To ipak prođe, Sijuan.“ Odnekud joj se pojavi obešenjački osmeh. „Sad mi se čini da mogu da se nosim sa dva do tri Zaštitnika, ako ne i sa cela četiri.“

Sijuan klimnu glavom. Može da plače noću. A što se tiče Gareta krvavog Brina... Nema tu nikakvog „što se tiče". Nema! „Misliš li da su spremne?“

Imale su samo nekoliko trenutaka da porazgovaraju tamo dole. Ova udica mora se brzo zabaciti ili je uopšte ne vredi koristiti.

„Možda. Nisam imala mnogo vremena, a morala sam i da pazim.“ Leana zastade. „Jesi li sigurna da želiš ovo da uradiš, Sijuan? To menja sve na čemu smo do sada radile, bez imalo odlaganja, a... Nisam jaka kao što sam bila, Sijuan, a nisi ni ti. Većina prisutnih žena može da usmerava jače nego mi sada. Svetlosti, mislim da su i neke od Prihvaćenih jače, a tu i ne računam Elejnu ili Ninaevu.“

„Znam“, reče Sijuan. Moraće da rizikuju. Drugi plan bio je samo grubo sklepan splav, jer više nije bila Aes Sedai. Ali sada je ponovo postala Aes Sedai, a oborena je uz samo neznatno obraćanje pažnje na zakone Kule. Ako je ponovo Aes Sedai, nije li ponovo i Amirlin?

Ispravivši ramena, krenula je dole, da otpočne bitku sa Dvoranom.


Ležeći na krevetu samo u košulji, Elejna priguši zevanje i nastavi da u ruke utrljava kremu koju joj je Leana dala. Izgleda da joj je prijala; bar je osećala kao da su mekše. Noćni povetarac lelujao je kroz prozor od čega je sveća treperila. Ako ništa drugo, vazduh u sobi od toga je bio još topliji.

Ninaeva utetura, zalupivši vratima, baci se na svoj krevet i ostade da leži piljeći u Elejnu. „Mahla je naogavnija, najodvratnija, najpodmuklija žena na celom svetu", promrmljala je. „Ne, to je Larisa. Ne, nego Romanda.“

„Pretpostavljam da su uspele da te naljute dovoljno da bi mogla da usmeravaš.“ Ninaeva nešto progunđa besnog izraza lica, pa Elejna brzo dodade: „Koliko ih je bilo kojima si pokazivala? Odavno sam te očekivala. Tražila sam te za večeru, ali nisam mogla da te nađem.“

„Dobila sam kiflu za večeru", promrmlja Ninaeva. „Jednu kiflu! A morala sam da pokažem svakoj od njih, do poslednje Žute u Salidaru. Samo što se nisu zadovoljile. Hoće da me imaju svaka za sebe. Napravile su raspored. Larisa me ima sutra ujutro – pre doručka! – a Zenara odmah posle nje, a onda... Raspravljale su kako najbolje da me naljute kao da nisam ni bila prisutna!“ Iznureno podiže glavu sa pokrivača. „Elejna, one su potpuno opsednute time koja će mi razbiti blokadu. Ponašaju se kao dečaci koji pokušavaju da na vašaru uhvate namaščeno prase, a ja sam to prase!“

Zevajući, Elejna joj dodade lončić sa kremom za ruke i posle nekog vremena Ninaeva se okrenu i poče da je utrljava. Pored svega je još uvek odrađivala svoje vreme među šerpama.

„Žao mi je što nisam uradila kako si želela još pre nekoliko dana, Ninaeva. Mogle smo da izatkamo prerušavanje kao Mogedijen i da prođemo pored svih.“ Ninaevine ruke se zaustaviše. „Šta je bilo, Ninaeva?“

„Nikad mi to nije palo na pamet. Nisam ni pomislila na to!“

„Nisi? A bila sam sigurna da si na to mislila. Na kraju krajeva, ti si to prva naučila.“

„Pokušavala sam da i ne razmišljam o onome što ne možemo da kažemo sestrama.“ Ninaevin glas bio je ravan poput leda, a jednako hladan i tvrd. „A sada je prekasno. Ja sam suviše umorna da bih usmeravala, čak i kad bi mi zapalila kosu, a da je bilo po njihovom, zauvek bih ostala preumorna. Jedini razlog zbog kojeg su me večeras pustile bio je što nisam mogla da nađem saidar čak ni kad je Nisao...“ Stresla se, a ruke joj se pokrenuše, utrljavajući kremu.

Elejna ispusti maleni uzdah. Gotovo da je zagazila u to. I ona je bila umorna. Priznavanje greške uvek je činilo da se druga osoba bolje oseća, ali ona nije nameravala da pominje koriščenje saidara za prerušavanje. Od početka se plašila da će Ninaeva uraditi upravo to. Ovde su, ako ništa drugo, mogle da drže na oku salidarske Aes Sedai i njihove namere, a možda i da ponešto dojave Randu preko Egvene, kad se jednom bude vratila u Tel’aran’riod. U najgorem slučaju, imale su makar malo uticaja, preko Sijuan i Leane.

Kao da su ih njene misli prizvale, vrata su se otvorila da propuste upravo njih dve. Leana je nosila drveni poslužavnik sa hlebom i činijom čorbe, crvenom keramičkom šoljom i belo glaziranim bokalom. Čak se i buketić zelenog lišća našao tu, zadenut u majušnu plavu vazu. „Sijuan i ja smo pomislile da si možda gladna, Ninaeva. Čujem da su te Žute iscrpele.“

Elejna nije bila sigurna treba li da ustane ili ne. To jesu bile samo Sijuan i Leana, ali one su ponovo bile Aes Sedai. Ili je bar ona mislila da jesu. Njih dve su razrešile njenu nedoumicu tako što su sele. Sijuan na donji deo Elejninog, a Leana na Ninaevin krevet. Ninaeva obe sumnjičavo odmeri, pre nego što se uspravila leđa naslonjenih na zid i spustila poslužavnik sebi na kolena.

„Čujem priče da si se obratila Dvorani, Sijuan", pažljivo reče Elejna. „Da li smo trebale da klecnemo?“

„Misliš, da li smo ponovo Aes Sedai, devojko? Jesmo. Uvijale su se kao ribarice nedeljom, ali bar su nam toliko dozvolile.“ Sijuan izmeni pogled sa Leanom, a obrazi joj blago porumeneše. Elejna je sumnjala da će ikada saznati šta im nije bilo dopušteno.

„Mirela je bila ljubazna da me pronađe i obavesti o tome", u tišini koja je nastala progovori Leana. „Mislim da ću se opredeliti za Zelene.“

Ninaeva se zagrcnu iznad kašike. „Kako to misliš? Možeš li da menjaš Ađahe?“

„Ne, ne možeš“, odgovori joj Sijuan. „Ali Dvorana je odlučila da, iako sad jesmo Aes Sedai, neko vreme to nismo bile. A pošto istrajavaju u tome da je ona baljezgarija bila zakonita, sve naše veze, obaveze, povezivanja i zvanja odleteli su sa palube.“ Glas joj je bio dovoljno hrapav da njime struže drvo. „Sutra idem da pitam Plave da li će me primiti nazad. Nikad nisam čula da je neki Ađah nekoga odbio – do vremena kada se uzdižeš iz Prihvaćene, već si usmerena ka pravom Ađahu znala ti to ili ne – ali, kako se stvari sada razvijaju, uopšte ne bih bila iznenađena da mi zalupe vrata preko stopala.“

„A kako se stvari razvijaju?", upita Elejna. Ovde se nešto dešavalo. Sijuan je zastrašivala, ćuškala, uvrtala ruke; nije donosila čorbe, sedala na krevet i čavrljala kao drugarica. „Mislila sam da se sve razvija dobro, koliko se moglo očekivati.“ Ninaevin pogled bio je istovremeno sumnjičav i iscrpljen. Pa, Ninaeva bi morala da zna šta je htela da kaže.

Sijuan se izvila da bi je videla, ali obraćala se i Ninaevi. „Prošla sam pored Logan ove kuće. Šest sestara održava njegov štit, kao i onda kad je bio uhvaćen. Pokušao je da se oslobodi kad je shvatio da znamo da je Isceljen, a kažu kako bi, da ih je bilo samo pet, i uspeo. Znači, jak je kao što je i bio, ili dovoljno blizu da to ne čini nikakvu razliku. Ja nisam. Niti je Leana. Hoću da ponovo pokušaš, Ninaeva.“

„Znala sam!“ Ninaeva baci kašiku na poslužavnik. „Znala sam da imaš neki razlog za ovo! E, pa, suviše sam umorna da bih usmeravala, a ne bi bilo važno ni da nisam. Ne možeš Lečiti ono što je bilo Izlečeno. Gubi se odavde i ponesi svoju ogavnu čorbu sa sobom!“ Ostalo je manje od pola činije te ogavne supe, iako je to bila velika činija.

„Znam da ne bi uspelo!“ Sijuan se obrecnula na nju. „A jutros sam znala da umirenje ne može da se Isceli!“

„Samo trenutak, Sijuan", reče Leana. „Ninaeva, shvataš li kakvoj opasnosti smo se izložile došavši ovamo zajedno? Ovo nije soba u nekoj ulici gde tvoja prijateljica sa lukom čuva stražu; ova kuća je puna žena, sa očima da vide i jezicima da pričaju. Ako se otkrije da smo se Sijuan i ja poigrale sa svima – makar se saznalo deset godina od sada – pa, dovoljno je reči da Aes Sedai mogu da dobiju pokoru, a vrlo je verovatno da bismo bile na nekoj farmi, gajeći kupus i kada nam kose budu bele. Došle smo zbog onoga što si učinila za nas, da počnemo od početka.“

„Zašto niste otišle nekoj od Žutih?" upita Elejna. „Većina ih sad već zna o tome koliko i Ninaeva.“ Ninaeva je besno pogleda preko svoje kašike. Ogavna čorba?

Sijuan i Leana se pogledaše, i konačno Sijuan oklevajući progovori: „Ako bismo otišle kod sestre, svi bi saznali, pre ili kasnije. Ako to radi Ninaeva, možda će sve koje su nas danas odmerile pomisliti da su pogrešile. Trebalo bi da su sve sestre jednake, a bilo je i Amirlin koje su jedva uspevale da usmeravaju dovoljno da bi zadobile šal, ali ako se izuzmu Amirlin i glave ađaha, ako je neka sestra jača od tebe, očekuje da joj se pokoriš.“

„Ne razumem", reče Elejna. Ovo je ispala poprilična lekcija; poredak je imao smisla, ali pretpostavljala je da je to jedna od onih stvari koju ne naučiš dok stvarno ne postaneš Aes Sedai. Ovako ili onako, pokupila je dovoljno naznaka da sumnja kako pravo obrazovanje u stvari počinje tek kad se ogrne šal. „Ako Ninaeva može ponovo da vas Isceli, onda ste vi jače.“

Leana odmahnu glavom. „Niko nikad ranije nije bio isceljen od umirenja. Možda će nas ostale posmatrati, kao, recimo, divljakuše. To te postavlja malo niže nego što bi bila po svojoj snazi. Možda se ta slabost računa za nešto. Ako Ninaeva nije uspela da nas potpuno isceli prvi put, možda može da nas isceli još dve trećine ili samo do pola. I to bi bilo bolje nego sada, a opet će dosta njih biti jednako jako, a mnogo njih i jače.“ Elejna je zurila, još više zbunjena nego ranije. Ninaeva je izgledala kao da ju je neko udario među oči.

„Sve se svodi na to", objasni joj Sijuan. „Ko je brže učio, ko je proveo manje vremena kao polaznica i kao Prihvaćena. Ima tu gomila sitnica. Ne možeš sasvim tačno da odrediš koliko je neka žena jaka. Dve žene mogu izgledati jednako snažne; možda jesu, a možda i nisu, ali jedini način da se to sigurno zna bio bi dvoboj, a mi smo, Svetlost nas blagosiljala, iznad toga. Ako nas Ninaeva ne vrati na pređašnju snagu, bojim se da će nam mesta biti prilično niska.“

Leana ponovo preuze priču. „Poredak ne bi trebalo da utiče ni na šta osim svakodnevnog života, ali ipak utiče. Savetu koji je dala sestra sa višeg mesta poklanja se više pažnje nego od neke niže. Dok smo bile umirene, to nije bilo važno. Tada nismo imale nikakvo mesto; ono što smo predlagale odmeravale su samo na osnovu vrednosti. Sad neće biti tako.“

„Razumem", slabašno izusti Elejna. Nije ni čudo što ljudi misle da su Aes Sedai izmislile Igru kuća! Naspram ovoga, Daes Dae’mar delovao je sasvim jednostavno.

„Lepo je videti da je vaše Isceljenje nekima donelo više nevolja nego meni", progunđa Ninaeva. Odmeravajući dno činije, uzdahnu, a onda je omaza poslednjim parčetom hleba.

Sijuan se lice smrklo, ali uspevala je da obuzda glas. „Kao što vidite, potpuno smo vam se otkrile. A to nije samo da bismo te ubedile da ponovo pokušaš sa Isceljenjem. Ti si mi vratila... moj život. Najjednostavnije, to je to. Ja jesam ubedila samu sebe kako nisam mrtva, ali u poređenju sa ovim, to jeste bilo kao da jesam. Zato, počinjemo od početka, kako kaže Leana. Kao prijateljice, ako me hočete kao takvu. Ako nećete, onda smo članovi posade istog broda.“

„Prijateljice", reče Elejna. „Meni mnogo bolje zvuči prijateljice.“ Leana joj se osmehnu, ali i ona i Sijuan još uvek su posmatrale Ninaevu.

Ninaeva osmotri jednu pa drugu. „Elejna je postavila svoja pitanja, pa bih i ja mogla da postavim jedno. Šta su Šerijam i ostale sinoć saznale od Mudrih? Nemoj da mi kažeš kako ne znaš, Sijuan. Što se mene tiče, ti znaš šta misle sat pošto su to pomislile.“

Sijuan tvrdoglavo isturi bradu; te tamnoplave oči bile su spremne na zastrašivanje. Iznenada, ona poskoči i poče da trlja gležanj.

„Reci im", progovori Leana povukavši nogu nazad, „ili ću im ja reći. Sve, Sijuan.“

Besno gledajući u Leanu, Sijuan je duvala i huktala, sve dok Elejna nije pomislila kako će pući, ali onda joj se pogled srete sa Ninaevinim i ona kao da se ispumpala. Reči su izlazile kao da ih neko vuče kleštima, ali izlazile su. „Elaidino poslanstvo stiglo je do Kairhijena. Rand ih je sreo, ali izgleda da se poigrava sa njima. Barem se nadamo da je to ono što radi. Šerijam i ostale su pune sebe jer su, bar ovaj put, uspele da ne ispadnu budale pred Mudrima. A Egvena će biti na sledečem sastanku.“

Ninaeva se razvedri, uspravivši se. „Egvena? O, pa to je divno! Znači uspele su da jednom ne ispadnu budale. Upola sam se pitala zašto nisu došle da nas odvuku na ilovi čas.“ Ona zaškilji na Sijuan, ali čak je i škiljenje delovalo veselo. „Brod, kažeš. A ko je kapetan?“

„Pa ja, blentava mala...“ Leana pročisti grlo, a Sijuan duboko udahnu. „Dobro, cela posada ima ravnopravan udeo. Ali neko još uvek mora da kormilari", dodade kad je Ninaeva počela da se smeška, „a to ću biti ja.“

„Dobro", reče Ninaeva posle nekog vremena. Još jedno oklevanje, poigravanje kašikom, a onda glasom tako neobaveznim da je Elejni došlo da je ćušne: „Ima li ikakve verovatnoće da mi pomognete – u stvari nama – da nas izvadite iz kujne?“ Njihova lica nisu delovala ništa starije od Ninaevinog, ali bile su Aes Sedai dugo vremena, a oči su im zadržale taj pogled. Ninaeva ga uzvrati mnogo mirnije nego što bi Elejna ikada očekivala od nje – osim što se malo pomakla – ali na kraju nije bila iznenađena kad je promrmljala: „Pretpostavljam da ne.“

„Treba da krenemo", reče Sijuan ustajući. „Ako ništa, Leana zna cenu otkrivanja. Mogle bismo da budemo prve Aes Sedai koje će javno odrati, a ja sam prva to i poželela.“

Na Elejnino iznenađenje, Leana se naže da je zagrli, šapućući „prijateljice". Elejna joj odvrati toplim zagrljajem i istim rečima.

Leana zagrli i Ninaevu, mrmljajući nešto što Elejna nije mogla da čuje, a onda to uradi i Sijuan, uz jedno „hvala ti“, koje je zvučalo hrapavo i oklevajuće.

Barem je njoj to tako zvučalo, jer kad su otišle Ninaeva reče: „Elejna, ona smo što nije zaplakala. Možda je stvarno i mislila sve ono. Pretpostavljam da bi trebalo da pokušam da budem bolja s njom.“ Rekavši to zaspala je, još uvek držeći poslužavnik u krilu.

Prikrivajući dlanom sopstveno zevanje, Elejna ustade i sve uredno stavi na mesto, gurnuvši poslužavnik pod Ninaevin krevet. Trebalo joj je malo više vremena dok je Ninaevu izvukla iz haljine i postavila je malo udobnije na krevet, ali ovu ni to nije probudilo. Kad je konačno ugasila sveću i ležala grleći jastuk, Elejna je ostala budna, piljeći u tamu i razmišljajući. Rand pokušava da se nosi sa Aes Sedai koje je poslala Elaida? Poješće ga živog. Skoro da je poželela da je prihvatila Ninaevin predlog dok je još mogao da uspe. Ona bi ga vodila kroz ma koju klopku koju bi mu postavile, bila je sigurna – Tom je dodao prilično onome što ju je majka već naučila – a nju bi slušao. Osim toga, tako bi mogla da ga veže. Na kraju krajeva, nije čekala do šala ni da bi vezala Birgitu; zašto bi čekala za Randa?

Vrpoljeći se, potonu dublje u jastuk. Moraće da sačeka. On je u Kaemlinu, ne u Salidaru. Čekaj, Sijuan reče da je u Kairhijenu. Kako...? Bila je preumorna; misli joj otplutaše. Sijuan. Sijuan je još uvek nešto krila; u to je bila sigurna.

Spavanje se prišunja, a sa njim stiže i san, brodić u kome Leana sedi na pramcu očijukajući sa muškarcem čije lice se menjalo svaki put kad bi ga Elejna pogledala. Na krmi, Sijuan i Ninaeva su se otimale jer je svaka od njih pokušavala da krmani u drugom pravcu – dok Elejna nije ustala i uzela stvari u svoje ruke. Kapetan koji ima tajne dovoljan je razlog za pobunu, ako postoji potreba.

Sledećeg jutra, Sijuan i Leana su se vratile pre nego što je Ninaeva i otvorila oči, što je bilo više nego dovoljno za ljutnju potrebnu za usmeravanje. Ali, to nije ništa vredelo. Ono što je jednom Lečeno, nije se moglo ponovo Lečiti.


„Uradiću sve što mogu, Sijuan“, reče Delana nagnuvši se da je potapše po ruci. Bile su same u dnevnoj sobi, a šolje čaja na stočiću između njih stajale su netaknute.

Sijuan uzdahnu, delujući obeshrabreno, mada, šta je mogla da očekuje posle svog ispada pred Dvoranom, Delana stvarno nije znala. Rano jutarnje svetlo ulivalo se kroz prozore, a ona pomisli na doručak koji još nije pojela, ali – ovo je bila Sijuan. Okolnosti su bile odista onespokojavajuće, a Delana nije volela da se oseća nespokojno. Ona se naučila da u licu ove žene ne vidi svoju staru prijateljicu – što i nije bilo teško, jer nimalo nije ličila na Sijuan Sanče kakvu je Delana pamtila, ni u jednom uzrastu – a opet, videti Sijuan ponovo, mladu i lepu Sijuan, bio je samo prvi udarac. Drugi je bila Sijuan koja joj se pojavila na pragu još pre nego što se sunce diglo, tražeći pomoć; Sijuan nikada nije tražila pomoć. A tu je bilo i najveće iznenađenje od svih, ono koje se ponavljalo svaki put kad se našla sa Sijuan licem u lice otkad je ona al’Mera izvela nemoguće čudo. Bila je jača od Sijuan, mnogo jača, a ranije je to bilo obrnuto; Sijuan je preuzela vodstvo još kad su bile polaznice, još i pre nego što su postale Prihvaćene. A opet, ovo jeste Sijuan, a uznemirena je, čega se Delana nije sećala odranije. Sijuan je znala da se uznemiri, ali nikada nije dopuštala da se to vidi. Potresalo ju je što ne može više da uradi za ženu koja je zajedno s njom krala medenjake i više nego jednom preuzela svu krivicu za nepodopštine koje su zajedno izvodile.

„Sijuan, mogu makar ovoliko da ti učinim. Romanda bi bila presrečna da Dvorana preuzme čuvanje tih ter’angreala. Ona nema dovoljno Predstavnica uz sebe da to izvede, ali ako Šerijam misli da ona to može i ako misli da si upotrebila svoj uticaj kod mene i Lelejne da to sprečiš, onda neće moći da te odbije. Znam da će se Lelejna složiti. Mada, zbog čega želiš da sretneš te Aijelke, ne mogu ni da zamislim. Romanda se smejala kao mačka koja je upala u pavlaku gledajući Šerijam kako besno šeta gore-dole posle jednog od tih susreta. S tvojom naravi, ti ćeš verovatno nešto razbiti.“ Takva promena. Nekada joj ne bi palo ni nakraj pameti da pomene Sijuaninu narav; a sad je to rekla bez razmišljanja.

Sijuanino otromboljeno lice ozari se osmehom. „Nadala sam se da ćeš izvesti nešto takvo. Razgovaraću sa Lelejnom. I Dženijom. Mislim da će Dženija pomoći. Samo moraš da se postaraš da Romanda to stvarno ne uradi. Koliko znam, iako to nije mnogo, Šerijam je barem pronašla kakav-takav način kako da se nosi sa tim Aijelkama. Bojim se da bi Romanda morala da počinje od početka. Naravno, to možda nije važno Dvorani, ali ja ne bih da moj prvi susret sa njima bude u vreme dok svi imaju udice među škrgama.“

Delana je zadržala smeh u sebi dok je ispraćala Sijuan do prednjih stepenica, gde ju je zagrlila. Da, za Dvoranu je bilo vrlo bitno da Mudre ostanu mirne, iako Sijuan to nikako nije mogla da zna. Gledala ju je kako odmiče ulicom pre nego što se vratila nazad. Izgleda da će odsad ona morati da bude zaštitnica. Nadala se da će u tome biti uspešna koliko i njena prijateljica.

Čaj je još bio topao, te je rešila da pošalje Mijesu, svoju služavku, po kifle i voće, ali pitomo kuckanje na vratima dnevne sobe nije poticalo od Mijese već od Lusilde, jedne od polaznica koje su doveli iz Kule.

Mršuljava devojka uznemireno klecnu, ali Lusilda je uvek delovala uznemireno. „Delana Sedai? Jutros je stigla jedna žena, pa je Anaija Sedai rekla da treba da se dovede ovamo? Zove se Halima Saranov? Kaže da se poznajete?“

Delana je taman zaustila da kaže kako nikad nije čula ni za kakvu Halimu Saranov, kada se žena pojavi na vratima. Delana ne izdrža da se ne zapilji u nju. Ta žena je uspevala da istovremeno deluje vitko i pohotno, a nosila je tamnosivu jahaću haljinu neverovatno otvorenu; duga zavodljiva crna kosa uokvirivala je zelenooko lice zbog kojeg su, verovatno, svi muškarci koji bi je sreli ostajali razjapljenih usta. Naravno, nije to bio razlog za Delanin zapanjen pogled. Ta žena je držala ruke pored sebe, ali sa palčevima odlučno gurnutim između kažiprsta i srednjeg prsta. Delana nikada nije očekivala da vidi taj znak kod žene koja ne nosi šal, a ova Halima Saranov čak nije ni mogla da usmerava. Bila joj je dovoljno blizu da bi u to bila sigurna.

„Da“, reče Delana, „čini mi se da je se sećam. Ostavi nas, Lusilda. I, dete, pokušaj da se prisetiš da ne mora svaka rečenica da bude pitanje.“ Lusilda skoči u naklon tako brz i dubok da je gotovo pala. Pod drugim okolnostima, Delana bi uzdahnula; nikada nije umela sa polaznicama, iako nije shvatala zbog čega.

Gotovo i pre nego što je polaznica napustila sobu, Halima se njišući primače do stolice koju je koristila Sijuan i ne čekajući poziv sede na nju. Podigavši jednu od netaknutih šolja, prekrstila je noge i pijuckala posmatrajući Delanu preko ivice.

Delana ju je posmatrala oštrim pogledom. „Šta ti zamišljaš da si, ženo? Kakvo god visoko mesto da imaš, niko nije iznad Aes Sedai. I gde si naučila taj znak?“ Možda prvi put u njenom životu, taj pogled nije ostavio nikakav utisak.

Halima joj se osmehnu ismevajući je. „Da li ti stvarno misliš da su tajne o određenom... hajde da kažemo, tamnijem Ađahu, stvarno tajne? A što se tiče tvoga položaja, vrlo dobro znaš i sama da ćeš, čak i ako ti prosjak da propisani znak, poskočiti da ga poslušaš. Moja priča je da sam neko vreme bila saputnica izvesne Kabrijane Mekandes, Plave sestre. Nažalost, Kabrijana je poginula kad je pala s konja, a njen Zaštitnik jednostavno je posle toga odbijao da ustane iz svojih ćebadi ili da jede. I on je umro.“ Halima se osmehnu kao da se pita da li Delana prati priču. „Kabrijana i ja smo mnogo razgovarale pre nego što je nastradala i ona mi je rekla o Salidaru. Takođe mi je rekla i gomilu stvari koje je saznala o planovima Bele kule za vas ovde. I za Ponovorođenog Zmaja.“ Još jedan osmeh, kratak blesak belih zuba, a onda se vratila svome čaju i posmatranju.

Delana nije bila od onih koje bi se lako predale. Ona je umela da silom natera kraljeve da potpišu mir kada su želeli rat, da odvuče kraljice za kožu na vratu kako bi potpisale dogovore koje je trebalo potpisati. Tačno, ona bi poslušala pretpostavljenog prosjaka ako bi pokazao prave znake i rekao prave stvari, ali Halimine ruke ukazivale su na nju kao na Crni ađah, a ona to očito nije bila. Možda je žena mislila da je to jedini način da natera Delanu da je prihvati, a možda se samo pravila važna svojim poznavanjem zabranjenih stvari. Delani se ova Halima nije nimalo dopadala. „A pretpostavljam, da bi trebalo da se pobrinem da Dvorana prihvati ono što imaš da nam kažeš?", reče ljutito. „To nije nikakav problem dokle god znaš o Kabrijani dovoljno da bi tvoja priča zvučala uverljivo. Tu ne mogu da ti pomognem; srela sam je samo dvaput. A pretpostavljam i da nije verovatno da će se ona pojaviti i osporiti troju priču?“

„Ni najmanje.“ Ponovo taj brzi podsmevajući osmeh. „A Kabrijanin život mogu da ti izrecitujem. Znam stvari koje je i sama pozaboravljala.“

Delana na to samo klimnu glavom. Sestre su uvek ubijane sa žaljenjem, ali šta se mora, mora se. „Onda nema nikakvih prepreka. Dvorana će te prihvatiti kao gosta, a ja ću se postarati da te saslušaju.“

„Pa nisam baš imala na umu gostovanje. Mislim da bih želela nešto stalnije. Tvoja pisarka, ili, još bolje, tvoja družbenica. Moram se postarati da tvoja Dvorana bude pažljivo vođena. Pored ove priče o Kabrijaninom kraju, imam još neka uputstva za tebe.“

„Sad me dobro slušaj! Ja...“

Halima je prekide ne podižući glas. „Rečeno mi je da ti pomenem ime. Koje koristim, ponekad. Aran gar.“

Delana se stropošta na stolicu. Ime je pomenuto u njenim snovima. Prvi put posle mnogo godina, Delana Moselejn se uplašila.

Загрузка...