8 Onaj čađavi grad

U sedlu svoje tamnosmeđe kobile iz kraljevske konjušnice, Elejna Trakand je projahala kroz kapiju koju je sama otvorila.

Ta konjušnica je sada u troločkim rukama, a konji su nesumnjivo do sada već završili u kazanima. Elejna je pokušavala da ne muči sebe razmišljanjem o tome šta je još završilo - ko je još završio u tim istim kazanima. Naterala je sebe da deluje odlučno. Njeni vojnici neće videti da im je kraljica nesigurna.

Odlučila je da izađe na jedno brdo oko hiljadu koraka severozapadno od Kaemlina, dobrano van domašaja luka ali je dovoljno blizu da bi se grad lepo video. U nedeljama koje su usledile nakon Rata za našleđivanje, nekoliko najamničkih družina utaborilo se u tim brdima. Sve su se ili pridružile vojskama Svetlosti, ili su se raspale i pretvorile u lutajuće družine lopova i razbojnika.

Izvidnica je već osigurala taj kraj, a kapetan Gajbon ju je pozdravio dok su pripadnici Kraljičine garde - i muškarci i žene - opkoljavali Elejninog konja. U vazduhu se još osećao dim, a kada je videla Kaemlin kako se puši kao Zmajeva planina, taj prizor je dodao gorčinu uskomešanim osećanjima koja su ključala u njoj.

Nekada gordi grad sada je mrtav i spaljen na lomači s koje se stotinu stubova dima diže prema olujnim oblacima. Dim ju je podsetio na prolećno paljenje, kada seljaci povremeno pale strnjiku da bi je raščistili pred oranje. Nema ni stotinu dana kako vlada Kaemlinom, a već ga je izgubila.

Ako zmajevi mogu to da urade jednom gradu, pomislila je gledajući rupu koju je Talmanes otvorio u najbližem zidu, svet će morati da se promeni. Promeniće se sve što znamo o ratovanju.

„Sta misliš, koliko ih je?“, upita ona čoveka koji je jahao pored nje. Talmanes se odmarao samo jedan dan nakon što je prošao muke koje bi trebalo da su ga koštale života. Verovatno je trebalo da ostane na Meriloru; svakako se u bližoj budućnosti neće boriti u prvim borbenim redovima.

„Veličanstvo, nije moguće prebrojati koliko ih ima, pošto su skriveni u gradu“, odgovori on klanjajući se s poštovanjem. „Desetine hiljada, ali verovatno ne stotine hiljada.“

Taj čovek se ponašao bojažljivo u njenoj blizini, što je pokazivao na veoma kairhijenski način - tako što joj se obraćao kitnjasto i s poštovanjem. Za njega se priča da je jedan od zapovednika u koje Met ima najviše poverenja. Čovek bi pretpostavio da bi ga Met do sada daleko više iskvario. Nijednom nije opsovao. Šteta.

Druge kapije otvarale su se na uveloj travi blizu njene, a iz njih pokuljaše njene snage, ispunjavajući polje i preplavljujući brda. Preuzela je zapovedništvo nad velikom vojskom, u kojoj je bilo mnogo sisvai’amana, kao pojačanje njenoj Kraljičinoj gardi, kao i redovnih andorskih vojnika, pod zapovedništvom Birgite i kapetana Gajbona. Drugi deo Aijela - Device, Mudre i preostali ratnici - određen je da putuje na sever s Random, pred Šajol Gul.

Sa Elejnom je pošla samo šačica Mudrih - one koje su sledile Perina. Elejna bi volela da na raspolaganju ima više usmerivača, ali ipak ima Družinu i njihove zmajeve, što bi trebalo da nadomesti to što su jedini drugi usmerivači s njom Srodnice, a mnoge od njih su slabe kada je o Moći reč.

Perin i njegove snage pošle su s njom. Među njima su bili Majenci, geldanska konjica, Beli plaštovi - još nije sigurna šta da o tome misli - i odred dvorečanskih lukonoša, na čelu sa Tamom. Njenu vojsku dopunjavala je i skupina koja je sebe nazivala Vučja garda, uglavnom sastavljena od izbeglica što su postale vojnici, a neki od njih su čak prošli i kroz neku vojnu obuku. Naravno, s njom je bio i kapetan Bašer i njegova Zmajeva legija.

Odobrila je Bašerov plan za boj kod Kaemlina. Moraćemo da premestimo bitku u šumu, objasnio je on. Lukonoše će biti smrtonosnije dok budu streljale Troloke kako oni budu prilazili. Ako ovi momci zaista mogu da se kreću kroz šumu onako dobro kao što mi je rečeno, biće jednako smrtonosni kada se povuku.

I Aijeli će biti smrtonosni u šumi, pošto Troloci neće moći da se koriste svojim telesinama kako bi pregazili protivnike. Bašer je lično jahao u njenoj blizini. Izgleda da mu je Rand strogo naredio da pazi na nju. Kao da joj nije dovoljno to što Birgita skače svaki put kad se ona pomeri.

Randu bi bolje bilo da bude dobro, da bih mogla da mu kažem šta tačno mislim o njemu, pomislila je dok joj se Bašer približavao, tiho razgovarajući s Birgitom. Bašer je krivonogi čovek gustih brkova. Ne obraća se Elejni kako dolikuje da se neko obraća jednoj kraljici... mada, kraljica Saldeje mu je nećaka, tako da je možda samo navikao na vladare.

On je prvi u naslednom redu za presto, podsetila se Elejna. Saradnja s njim pružiće joj priliku da još više učvrsti veze sa Saldejom. Dopada joj se zamisao da jedno od njene dece bude na tom prestolu. Dodirnu se po trbuhu. Deca se sada veoma često ritaju. Niko joj nije kazao da će se osećati toliko... pa, kao da je muči gorušica. Nažalost, Melfana je - protivno svim očekivanjima - uspela da negde nađe kozje mleko.

„Kakve su vesti?" upita Elejna kada Birgita i Bašer stigoše. Talmanes pomeri konja da bi napravio mesta za njih dvoje.

„Stigli su izveštaji izviđača iz grada“, odgovori Bašer.

„Bašer je bio u pravu“, reče Birgita. „Troloci su zauzdani a požar je mahom zamro. Dobra polovina grada ostala je čitava. Velika većina dima koji vidiš diže se s logorskih vatri, a ne sa zgrada u plamenu.“

„Troloci su glupi“, dodade Bašer, „ali Polutani nisu. Troloci bi drage volje opljačkali grad i zapalili požare sa svih strana, ali tako bi postojala opasnost da im se požar otrgne. Bilo kako bilo, istina je da mi ne znamo šta Senka tamo namerava da uradi, ali oni u najmanju ruku imaju mogućnost da pokušaju da neko vreme brane grad, ako to žele.“

„A hoće li to i pokušati?“, upita Elejna.

„Zaista ne znam“, odgovori Bašer. „Ne znamo kakvi su im ciljevi. Je li svrha ovog napada na Kaemlin bila da se napravi pometnja ili da se našim vojnicima utera strah u kosti — ili je namera bila da se zauzme jedno uporište i dugoročno koristi za napadanje naših snaga? U vreme Troločkih ratova, Seni su zauzimale gradove upravo s tim ciljem.“

Elejna klimnu.

„Veličanstvo, izvinjavam se..." začu se nečiji glas. Ona se okrenu i vide jednog Dvorečanina kako im prilazi. Jednog od njihovih predvodnika - Tamovog zamenika. Damil, pomislila je, tako mu je ime.

„Veličanstvo“, ponovi Damil. Malo je mucao, ali ipak je govorio prilično uglađeno. „Lord Zlatooki poručuje da su njegovi ljudi razmešteni u šumi.“

„Lorde Talmanese, jesu li tvoji zmajevi na položaju?“

„Skoro“, odgovori Talmanes. „Izvinjavam se, veličanstvo, ali nisam siguran da će lukovi uopšte biti potrebni kada ovo oružje opali. Jesi li sigurna da nećeš otpočeti bitku zmajevima?“

„Moramo da namamimo Troloke da stupe u boj“, odgovori Elejna. „Razmeštaj oružanih snaga koji sam opisala doneće najbolji učinak. Bašere, šta je s mojim planom za grad?“

„Mislim da je sve skoro spremno, ali ipak hoću da proverim“, odgovori Bašer, zamišljeno gladeći brkove. „One tvoje žene lepo otvaraju kapije, a Majen nam je dao ulje. Jesi li sigurna da ipak želiš da sprovedeš u delo nešto što će imati takve posledice?“

„Da.“

Bašer je čekao da dobije još neki odgovor, a možda i objašnjenje. Međutim, kada ga nije dobio otišao je dalje, izdajući poslednja naređenja. Elejna je okrenula kobilu i pojahala da pozdravi vojnike u prvim borbenim redovima, postavljenim blizu šume. Sada - u tim poslednjim trenucima, dok njeni zapovednici izdaju naređenja - ona ništa ne može da uradi, ali može da bude viđena kako samouvereno jaše. Dok je prolazila, ljudi su ispravljali koplja i dizali glave.

Elejna je sve vreme gledala onaj čađavi grad. Nije imala namere da skreće pogled, niti da dopusti da je bes savlada. Iskoristiće taj bes.

Bašer se malo kasnije vratio kod nje. „Završeno je. Podrumi mnogih zgrada koje nisu srušene napunjeni su uljem. Talmanes i ostali su na svojim položajima. Možemo da nastavimo čim se tvoja Zaštitnica bude vratila sa obaveštenjem da su Srodnice spremne da opet otvore kapije.“

Elejna klimnu, pa skloni ruku s trbuha kada je Bašer pogleda. Nije ni shvatala da ju je opet tu spustila. „Sta misliš o tome što idem u bitku a trudna sam? Je li to greška?“

On odmahnu glavom. „Ne. To samo pokazuje koliko su okolnosti u kojima se nalazimo očajničke. To će naterati vojnike da razmišljaju. Nateraće ih da budu ozbiljniji. Sem toga...“

„Šta?“

Bašer slegnu ramenima. „Možda će ih to podsetiti da ne umire baš sve na ovome svetu.“

Elejna se osvrnu i pogleda daleki grad. Seljaci u proleće pale polja da ih pripreme za novi život. Možda Andor sada prolazi upravo kroz to.

„Reci mi“, zapita je Bašer, „hoćeš li saopštiti vojsci da nosiš dete gospodara Zmaja?“

Decu, ispravila ga je Elejna u sebi. „Lorde Bašere, ti misliš da znaš nešto što možda jeste a možda i nije istina.“

„Imam ženu i kćer. Prepoznajem pogled u tvojim očima kada ugledaš gospodara Zmaja. Nema te bremenite žene koja s takvim poštovanjem dodiruje sebe po trbuhu kada gleda muškarca koji nije otac njenog deteta.“

Elejna samo stisnu usne.

„Zašto to kriješ?“, upita Bašer. „Čuo sam šta neki ljudi misle. Pričaju o nekom drugom čoveku, Prijatelju Mraka po imenu Melar, koji je nekada bio kapetan tvojih gardistkinja. Ja vidim da su glasine lažne, ali drugi nisu tako pametni. Da hoćeš, mogla bi da satreš ta govorkanja.“

„Randova deca biće mete“, odgovori ona.

„Ah..." odvrati on. Naredni trenutak je gladio brkove.

„Bašere, ako se ne slažeš s tim promišljanjem - govori jasno i glasno. Neću da trpim ulizice.“

„Ja nisam ulizica, ženo“, uvređeno odbrusi on. „Ali bilo kako bilo, čisto sumnjam da bi tvoje dete moglo da bude veća meta nego što je sada. Ti si visoka zapovednica vojski Svetla! Mislim da tvoji ljudi zaslužuju da znaju za šta se to bore.“

„To se tebe ne tiče“, odvrati mu Elejna, „a ne tiče se ni njih.“

Bašer je pogleda i izvi obrvu. „Naslednik kraljevstva“, hladno je upita, „nije nešto što bi se ticalo podanika?“

„Vojskovođo, rekla bih da preteruješ.“

„Možda i preterujem“, odgovori on. „Možda me je iskvarilo to što sam toliko vremena proveo s gospodarom Zmajem. Taj čovek... nikad se ne zna šta on misli. Čas je tražio da čuje moje mišljenje, što sirovije to bolje, a čas je izgledalo kao da će me polomiti nadvoje samo zato što sam izneo primedbu da je nebo malčice tmurno." Bašer odmahnu glavom. „Veličanstvo, samo razmisli o tome. Podsećaš me na moju kćer. Ona bi možda uradila nešto slično, a ovo je savet koji bih joj ja dao. Tvoji ljudi boriće se hrabrije ako znaju da nosiš naslednika Ponovorođenog Zmaja.“

Muškarcu pomislila je Elejna. Mladi pokušavaju da me zadive svakom vratolomijom koja im padne na pamet, stariji pretpostavljaju da je svim mladim ženama potrebno predavanje.

Opet je pogledala grad kada je Birgita dojahala i klimnula joj glavom. Podrumi su napunjeni uljem i katranom.

„Zapalite“, glasno naredi Elejna.

Birgita mahnu rukom. Srodnice otvoriše kapije i ljudi baciše zapaljene baklje u kaemlinske podrume. Nije potrajalo dugo pre nego što je dim koji se dizao nad gradom postao tamniji i zlokobniji.

To neće skoro ugasiti“, tiho reče Birgita. „Vazduh je previše suv u poslednje vreme. Čitav grad će planuti kao plast sena.“

Vojska se okupila da posmatra grad, a naročito pripadnici Kraljičine garde i andorskih oružanih snaga. Nekoliko njih stade u stav mirno i pozdravi, kao što se pozdravlja lomača palog junaka.

Elejna stisnu zube, pa reče: „Birgita, pronesi vest kroz Gardu da je otac dece koju nosim Ponovorođeni Zmaj.“

Bašer se nasmeši još više. Izluđuje je taj čovek! Birgita se smešila dok je išla da podeli te novosti. I ona je izluđuje.

Andorci kao da su stajali uspravnije i ponosnije dok su posmatrali svoju prestonicu kako gori. Troloci su počeli da naviru kroz kapije, terani požarom. Elejna se uverila da su Troloci uočili njenu vojsku, a onda je naredila: „Na sever!" Ona okrenu kobilu. „Kaemlin je mrtav. Polazimo u šumu; neka nas Nakot Senke sledi!“


Androl se probudio sa zemljom u ustima. Zastenjao je i pokušao da se prevrne, ali otkri da je nekako vezan. Pijunu, pa liznu usne i zatrepta kako bi očistio krmelj iz očiju.

Ležao je sa Džonatom i Emarinom uz jedan zemljani zid, vezan konopcima. Sećao se... Svetlosti! Krov je pao.

Pevara?, posla. Neverovatno koliko taj način sporazumevanja počinje da mu deluje prirodno.

Njegov trud bio je nagrađen osećajem ošamućenosti koji mu je došao od nje. Veza mu je omogućavala da oseti kako je ona negde u blizini, verovatno takođe vezana. Jedna Moć bila mu je uskraćena; zagrabio je za njom, ali je naleteo na štit. Konopci kojima je bio vezan bili su privezani za nekakvu kuku zarivenu u tle pored njega, tako da su mu pokreti bili sputani.

Androl s velikim trudom suzbi strepnju i strah. Nije video Nalama. Je li on uopšte tu? Svi su bili vezani i u jednoj velikoj odaji, a u vazduhu se osećao miris mokre zemlje. Još su u podzemlju, u nekom delu Taimovog tajnog kompleksa.

Ako je krovpaoy pomislio je Androl, ćelije su verovatno uništene. To objašnjava zašto su on i ostali vezani, a ne zaključani.

Neko je jecao.

S mukom se okrenu i vide da je Evin vezan blizu njega. Mladić je ridao i tresao se.

„U redu je, Evine“, prošapta mu Androl. „Izvući ćemo se iz ovoga.“

Evin ga zgranuto pogleda. Mladić je bio vezan drugačije, u sedećem položaju i s rukama iza leđa. „Androle? Androle, žao mi je.“

Androl oseti kako se nešto cepa u njemu. „Zbog čega, Evine?“

„Došli su smesta nakon što ste vi otišli. Mislim da su tražili Emarina. Da ga Preobrate. Kada ga nisu našli, počeli su da postavljaju pitanja i zahteve. Slomili su me, Androle. Pukao sam tako lako. Zao mi je...“

Dakle, Taim ipak nije otkrio ubijene stražare. „Nisi ti kriv, Evine.“

Koraci se oglasiše u neposrednoj blizini. Androl poče da se pretvara da je i dalje u nesvesti, ali neko ga udari nogom. „Video sam te kako pričaš, potrčko“, reče mu Mišrejl, saginjući zlatokosu glavu. „Uživaču u tome da te ubijem zbog onoga što si uradio Koterenu.“

Androl otvori oči i ugleda Logana, kojeg su Mezar i Velin vukli pre nego što su ga bacili na zemlju. Logan zastenja dok su ga vezivali. Uspraviše se, a jedan pljunu na Androla pre nego što pređe na Emarina.

„Ne“, reče Taim odnekud iz blizine. „Mladič je sledeći. Veliki gospodar traži učinak. Predugo traje ovo s Loganom.“

Evin još više zajeca kada su Mezar i Velin prišli, pa ga uhvatili ispod miški.

„Ne!“, viknu Androl, okrećući se. „Ne! Taime, plamen te spalio! Ostavi ga na miru! Uzmi mene!“

Taim je stajao blizu njega, a rukama sklopljenim iza leđa, u crnoj uniformi oštrog kroja koja je ličila na onu koju nose Aša’mani, ali sa srebrnim porubom. Na okovratniku nije nosio značke. Okrenuo se da pogleda Androla, pa se podrugljivo iscerio. „Da uzmem tebe? Zar da Velikom gospodaru ponudim čoveka koji ne može ni oblutak da slomi usmeravanjem? Trebalo je da te odavno uklonim.“

Taim pođe za drugom dvojicom, koja su odvlačila Evina, dok se on tresao od straha. Androl je vikao na njih, urlajući dok nije promukao. Odveli su Evina nekud na drugu stranu odaje - bila je veoma velika - a Androl nije mogao da ih vidi zbog ugla pod kojim je bio vezan. Androl opet spusti glavu na pod i sklopi oči. To ga nije sprečilo da čuje užasnuto vrištanje jadnog Evina.

„Androle?" prošapta Pevara.

„Tišina." Mišrejlov glas bio je propraćen tupim zvukom i Pevarinim stenjanjem.

Ovoga zaista počinjem da mrzim, poslala mu je Pevara.

Androl nije odgovarao.

Potrudili su se da nas iskopaju iz one urušene prostorije, nastavila je Pevara. Sećam se nekih stvari koje su se dogodile pre nego što su me stavili pod štit i onesvestili. Izgleda da je prošlo manje od jednog dana otkad se to desilo. Valjda Taim još nije Preobratio dovoljno Gospodara straha na stranu Senke.

Sve je to kazala bezmalo vedro.

Negde iza njih, Evin je prestao da vrišti.

O, Svetlosti, poslala mu je Pevara. Je li to bio Evin? Sva veselost iščilela joj je iz misli. Šta se to dešava?

Preobraćuju ga, poslao joj je on u odgovor. Snaga volje ima nekakve veze s pružanjem otpora. Zato Logan još nije Preobraćen.

Pevarina zabrinutost grejala ga je kroz vezu. Jesu li sve Aes Sedai kao ona? Pretpostavio je da one ništa ne osećaju, ali Pevara oseća sve - mada je to propraćeno skoro neljudskom vlašću nad time kako ta osećanja utiču na nju. Je li to još jedna posledica decenija provedenih u vežbanju?

Kako da pobegnemo?, poslala je.

Pokušavam da se odvežem. Prsti su mi ukočeni.

Vidim čvor. Pozamašan je, ali možda mogu da te navodim. On klimnu, pa počeše. Pevara je opisivala čvor dok je Androl pokušavao da ga napipa. Nije mu uspelo da lepo uhvati konopac; pokušao je da izvuče šake i da ih promrda, ali konopac je bio prečvrsto vezan.

Kada je na kraju priznao poraz, prsti su mu utrnuli od slabog krvotoka. Ovo neće upaliti, poslao je.

Pokušavala sam da se probijem iz ovog štita, odgovorila je Pevara. To je moguće, a mislim da su štitovi koji su stavljeni na nas zavezani. Zavezani štitovi propadaju.

Androl joj posla da se slaže s njom, mada nije mogao a da ne oseća kako ludi od osujećenosti. Koliko li će dugo Evin izdržati?

Tišina kao da mu se rugala. Zašto ništa ne čuje? A onda je osetio nešto. Usmeravanje. Je li to trinaest muškaraca? Svetlosti. Ako je tu i trinaest Mirdraala, onda su oni u kobnoj situaciji. Sta će uopšte da rade sve i da pobegnu? Ne mogu se boriti protiv toliko njih.

Koju si liticu odabrao?, posla mu Pevara.

Molim?

Kazao si da si skakao s litica da bi dokazao koliko si hrabar kada si boravio kod Morskog naroda. Što viša litica, to hrabriji skakač. Koju si liticu odabrao?

Najvišu, priznade on.

Zašto?

Mislio sam da mogu i da se odlučim za najvišu, ako ću već da skačem s Utice. Zašto stavljati glavu u torbu ako ne zarad najveće nagrade?

Pevara mu posla da odobrava njegov stav. Pobeći ćemo, Androle. Nekako ćemo pobeći.

On klimnu, najviše samom sebi, pa opet pokuša da razveže čvor.

Nekoliko trenutaka kasnije, vratili su se Taimovi čankolizi. Evin čučnu pored Androla. Iza njegovih očiju vrebalo je nešto strano, nešto užasno. On se nasmeši. „Pa, Androle, mogu ti reći da ovo svakako nije onako strašno kako sam ja pretpostavljao da će biti.“

„O, Evine..

„Ne brini za mene“, reče Evin i uhvati Androla za rame. „Osećam se sjajno. Više nema straha, više nema briga. Nije trebalo da se sve ovo vreme opiremo. Mi smo Crna kula, moramo da radimo zajedno.“

Ti nisi moj prijatelj, pomislio je Androl. Možda nosiš njegovo lice, ali Evin... O, Svetlosti. Evin je mrtav.

„Gde je Nalam?" upita Androl.

„Bojim se da je poginuo u odronu." Evin odmahnu glavom, pa se nagnu ka njemu. „Androle, nameravaju da te ubiju, ali mislim da ću moći da ih ubedim da se isplati Preobratiti te. S vremenom ćeš mi biti zahvalan.“

Stravično stvorenje koje se krilo iza Evinovih očiju nasmeši se, potapša Androla po ramenu, pa ustade i začavrlja s Mezarom i Velinom.

Androl je iza njih jedva nazirao trinaest senki kako prilaze, pa hvataju Emarina i odvlače ga kako bi ga Preobratili. Seni, s plaštovima koji se ne vijore.

Androl pomisli koliko je Nalam imao sreće što je poginuo u odronu.

Загрузка...